Kada je danas objavljeno da je kompletan Upravni odbor KK Bosna BH Telecom podnio ostavku, vijest je odjeknula sportskom javnošću poput groma iz vedra neba. Prvak Bosne i Hercegovine, klub koji se nakon 18 godina vratio na tron domaće košarke i izborio plasman u ABA ligu, ostao je bez rukovodstva.
Ili možda nije.
Jer prije nego što počnemo govoriti o ostavkama, bilo bi dobro da odgovorimo na jedno jednostavno pitanje: ko je uopće bio u tom Upravnom odboru?
Pokušajte pronaći odgovor.
Na službenoj stranici kluba nema ga.
Na društvenim mrežama nema ga.
U javno dostupnim dokumentima nema ga.
U saopćenju nema ga.
Znamo samo jedno ime – Dubravko Barbarić.
I upravo tu počinje problem.
U današnjoj objavi navodi se da je kompletan Upravni odbor podnio ostavku. Međutim, javnost nije dobila nijedno ime osim predsjednika. Ako je riječ o kolektivnoj ostavci, red bi bio da znamo ko su ljudi koji su ostavke podnijeli.
Ili možda govorimo o tijelu koje formalno postoji, ali ga javnost nikada nije vidjela?
Prema informacijama koje godinama kruže košarkaškim krugovima, KK Bosna od 2017. godine faktički ne funkcioniše kroz klasičnu organizacionu strukturu kakvu imaju sportski klubovi. Nakon sporazuma između Bosne i Royala iz 2014. godine, klub je opstao zahvaljujući modelu koji je tada predstavljen kao jedino moguće rješenje da nekadašnji evropski prvak ne ode u likvidaciju.
Tada je KK Royal dobio pravo korištenja imena i grba Bosne.
Od tada do danas mnogo toga ostalo je nejasno.
Zato je legitimno pitanje da li danas uopće govorimo o ostavci Upravnog odbora ili o ostavci jednog čovjeka koji je godinama bio sinonim za upravljanje klubom.
Jer Bosna posljednjih godina nije imala prepoznatljivu upravljačku strukturu u javnom prostoru. Imala je Dubravka Barbarića.
Čak i oni koji prate klub iz dana u dan teško bi mogli nabrojati članove Upravnog odbora. Još teže članove Skupštine. Gotovo nemoguće organe koji bi danas trebali preuzeti odgovornost za budućnost kluba.
Zato je zanimljiv detalj da je nakon objave o ostavkama na klupskim kanalima plasirana poruka “Hvala, Dubravko Barbarić”, uz njegovu fotografiju.
Ne “hvala Upravnom odboru”.
Ne “hvala rukovodstvu”.
Ne “hvala timu ljudi”.
Već isključivo Dubravku Barbariću.
Što dodatno potvrđuje ono o čemu se godinama govorilo – da je Bosna postala projekat jednog čovjeka.
A to nikada nije dobro, bez obzira koliko taj čovjek bio uspješan.
Bosna je postojala prije Barbarića.
Postojat će i poslije njega.
Mnogo veća imena od svih nas prošla su kroz taj klub pa Bosna nije nestala.
Zbog toga je možda važnije od same ostavke pitanje šta dolazi poslije.
Ko preuzima klub?
Ko saziva Skupštinu?
Ko donosi odluke?
Ko pregovara sa ABA ligom?
Ko vodi projekat povratka u Skenderiju?
Na ta pitanja danas nema odgovora.
Istovremeno, već su krenule političke interpretacije prema kojima je Barbarić navodno žrtva zato što nema političku podršku ili stranačku zaleđinu.
Međutim, ni tu stvari nisu baš tako jednostavne.
Dubravko Barbarić je 2015. godine bio član Glavnog odbora Demokratske fronte. Pet godina kasnije imenovan je u Nadzorni odbor Televizije Sarajevo upravo na prijedlog DF-a. To su javno dostupne činjenice.
Da li je danas politički aktivan ili nije, drugo je pitanje.
Ali predstavljanje Barbarića kao čovjeka bez ikakvih političkih kontakata i podrške jednostavno nije utemeljeno na činjenicama.
Još manje ako se uzme u obzir da je upravo za vrijeme njegovog mandata Bosna dobila finansijsku podršku kakvu nijedna uprava nije imala skoro dvije decenije.
Podrška Grada Sarajeva.
Podrška Vlade Kantona Sarajevo.
Podrška Vlade Federacije BiH.
Podrška javnih preduzeća.
Podrška BH Telecoma.
Sve to dogodilo se upravo za vrijeme njegovog mandata.
Zato je teško prihvatiti tezu da je klub bio potpuno zanemaren od institucija.
Drugo je pitanje da li je ta podrška bila dovoljna za ambicije koje Bosna danas ima.
Posljednjih dana Barbarić je vrlo otvoreno upozoravao da Bosna neće igrati ABA ligu niti FIBA Europa kup ukoliko se ne vrati u Skenderiju. Poruke su bile jasne i bez mnogo diplomatskih rukavica.
Možda se iza današnje ostavke krije upravo razočaranje zbog izostanka konkretnih garancija.
Možda se dogodilo nešto o čemu javnost još ne zna.
Možda je riječ o pritisku.
Možda o umoru.
Možda o taktičkom potezu.
Za sada možemo samo nagađati.
Ali ono što ne bi smjelo ostati predmet nagađanja jeste struktura kluba koji predstavlja jedan od najvećih sportskih brendova Bosne i Hercegovine.
Ako je Upravni odbor podnio ostavku, javnost ima pravo znati ko su ljudi koji su otišli.
Ako postoji Skupština, javnost ima pravo znati ko će birati novu upravu.
Ako postoji plan za budućnost, javnost ima pravo da ga vidi.
Jer Bosna nije privatna firma.
Bosna nije Facebook stranica.
Bosna nije jedan čovjek.
Bosna je institucija bosanskohercegovačkog sporta.
A institucije ne smiju zavisiti od toga hoće li jedan čovjek ostati ili otići. Upravo zato današnja ostavka otvara mnogo više pitanja nego što daje odgovora. I upravo zato priča o Bosni tek počinje.
A na siteu ABA lige kontakti su drugih ljudi, ne i Dubravka Barbarića! Imena su dobro poznata, ali su naprasno nestala iz kluba iz vremena predsjednika koji je podnio ostavku ili je u ostavci sam prema sebi.
E.Sk
