Nezaboravan igrački put, započet u rodnom Nikšiću, definitivno je završen – dugogodišnji kapiten i simbol crnogorske košarke Bojan Dubljević stavio je tačku na veliku karijeru.
Nakon bljeska u nikšićkom Ibonu i Budućnosti, Dubljević je u sezoni 2009/2010. eksplodirao na pozajmici u cetinjskom Lovćenu pod komandom Miodraga Kadije.
Godine 2012. u transferu vrijednom 600.000 eura odlazi u Valensiju, gdje za 11 godina postaje najbolji strijelac i skakač u istoriji kluba. Na Pirinejima je osvojio dvije titule u Evrokupu (uz dvije nagrade za „Zvijezdu u usponu”), španski Superkup i istorijsku titulu prvaka Španije 2017. godine, kada je bio MVP finala.
Nakon sezone u Zenitu, karijeru je završio u Saragosi, i to epskom pobjedom u Lugu nad Rio Breoganom (95:94) za opstanak u ACB ligi.
Za reprezentaciju Crne Gore Dubljević je ostavio srce na terenu. Sa Nikolom Vučevićem (rođenim istog dana, 24. oktobra) činio je čuvene „Tornjeve blizance”.
Sa 18,2 poena u kvalifikacijama, bio je ključni tvorac istorijskog plasmana na Mundobasket u Kini 2019. godine, kada smo postali najmanja zemlja u istoriji na planetarnoj smotri, dok je briljirao i na Eurobasketu 2022. sa 15,2 poena po meču.
Njegov odlazak u penziju, nakon što se od nacionalnog tima oprostio u novembru prošle godine, ostavlja veliku prazninu. Selektor Andrej Žakelj imaće težak zadatak u tekućim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, jer će „crveni” protiv Portugala i Rumunije biti desetkovani – osim Dubljevića, zbog obaveza na američkim koledžima nema Davida Mirkovića i Luke Bogavca, dok je Aleksa Ilić odsutan zbog lakšeg operativnog zahvata.
CM
