Uroš Luković, centar Mornara iz Bara, u rodnom Beogradu individualno se priprema za novu sezonu.
“Trčanje, tegovi, vežbe za leđne i trbušne mišiće… Radim sam, prvi put bez trenera, imam već dovoljno iskustva… – kaže 31-godišnji Uroš odgovarajući na pitanja novinara “Sportskog žurnala”.
Luković je pričao i o ugovoru sa Mornarom.
“Ove sezone mi ističe ugovor, volio bih da ga produžim, odigram još tri sezone za Mornar i onda okačim patike o klin”.
Toliko Vam se dopada klub i sredina?
“Ljudi su zaista izuzetno pošteni prema meni, ne samo braća Pavićević, već i ostali. Stranac sam sa najdužim stažom u Mornaru, niko se nije zadržao koliko ja”.
Kako ste se snašli u gradu Baru?
“Odlično, zimi umije da bude malo dosadno, dok ima turista živo je i dinamično”.
Braća Pavićević, Mihailo i Đorđije najavljuju osvajanje ABA lige i ulazak u Evroligu?
“Borićemo se, zašto da ne, Mornar je organizaciono, po igračkom kadru u samom vrhu Jadranske lige. Koliko je to ozbiljan i pošten klub svjedoči i to da je možda i jedini klub iz regiona koji je igračima isplatio svih 10 plata bez obzira na pandemiju korona virusa. To svi igrači znaju i da i neće – moraju da poštuju”.
Znači, digli ste ruke od povratka u Beograd?
“Jesam, kao veliki partizanovac mogu da igram samo u Partizanu”.
Što ste se onda zadržali samo jednu sezonu?
“Jer me trener Miroslav Nikolić nije htio, dao je prednost Đorđu Gagiću, ali i Đoki Šaliću i Obradu Tomiću… U obje utakmice Mornar je pobijedio Partizana, u jednoj sam imao indeks korisnosti 40, u drugoj preko 30. Godinama već sam prvi bloker ABA lige”.
U Kumanovu ste proveli sa prekidima četiri godine, ali udaljeni od velike scene. Kako ste to podnijeli?
“Bilo mi je važno da igram. Ko me razumije i istrpi – vratiću mu sa kamatom. Smatram da doprinosom u igri nijednom klubu nisam ostao dužan, iako važim za netalentovanog i lijenog igrača”.
U reprezentaciji ste stigli do naknadnog poziva za jedan prozor kvalifikacija za Mundobasket u Kini.
“Bolje i da ne komentarišem… Ali, uvjeren sam da sam bolji košarkaš od nekih koji su bili na mojoj poziciji u državnom timu”.
Nismo navikli na toliku otvorenost?
“Iskren sam i ne volim da kalkulišem”, zaključio je Luković.
V.V.
