Božidar Maljković trofejni je košarkaški trener. Četiri puta osvajao je Evropu, dva puta s Jugopslatikom te po jednom sa Limogesom i Panatinaikosom. Maljković je simbol splitske Jugoplastike, ekipe koja je bila nedodirljiva krajem 80’ godina.
U intervju za Blic, nezaobilazna tema razgovora Maljkovićem bila je splitska Jugoplastika.
“Jugoplastika je moje životno dijelo, sudbina. Iako su me u Zvezdi ubeđivali da ću nasljediti Žeravicu kad-tad, to se nije desilo. Nisam se žalio, ali bilo mi je krivo. Bio sam u situaciji da me svi hvale, a da nemam posla, u životnoj nevolji. Često sam sa starim „kecom“ ostajao bez goriva na putu, i to uvjek kad vozim taštu. Fakultet sam ostavio po strani, pregovarao sa Osijekom, Zvornikom i Višegradom”.
O tome kako je došao u Jugoplastiku trofejni trener za Blic kaže:
“Za 1. maj pozvali su me iz Splita. Mislio sam da je greška. Ušao sam hrabro u projekat, a bez hrabrosti ne možete biti dobar trener. Mislio sam da idem u gospodski klub. Sačekao me je na aerodromu Josip Bilić, tadašnji sekretar Jugoplastike, a idući prema Splitu u njegovom „renou 5”, nestalo je goriva na pola puta! Pomislio sam: Gdje si došao, Božidare, iz sirotinje da guraš auto po Splitu! Ćuteći i radeći u tišini, napravili smo veliki posao. Nikoga ne odvajam iz te generacije, tadašnja Jugoplastika je bila bolje organizovana od Reala i Barselone zajedno. Kad završiš misiju od četiri godine, imaš sreću, a u isto vrijeme i nesreću da sve porediš sa njima. Današnji KK Split će za mene uvek biti Jugoplastika. Jedino kako sam mogao da pomognem bilo je da uzmem najveći broj akcija. Znam da sam bacio pare, ali mi se srce cijepa kada vidim gdje je danas taj klub. To je dio mog života, teško mi je što Ušće, u kojem sam počeo, ne postoji, a kamoli Jugoplastika, gdje sam postigao sve što sam sanjao i želio kao početnik i mladi trener”, izjavio je Božidar Maljković.
