Postoje sportisti koji osvajaju titule i medalje, a postoje i oni koji osvajaju srca. Mirza Delibašić – Kinđe bio je jedno i drugo. Njegova košarkaška magija nije se mjerila samo statistikom, već i elegancijom pokreta, nevjerovatnom lakoćom igre i neiscrpnom ljubavlju prema sportu. Bio je oličenje svega što košarka može biti – umjetnost, preciznost, vizija i nesebičnost.
Genije u pravom smislu riječi
Košarka na ovim prostorima dobila je svoj novi početak onog trenutka kada je Mirza Delibašić uzeo loptu u ruke. Počeo je u Slobodi iz rodne Tuzle, ali je pravi procvat doživio u sarajevskoj Bosni, gdje je zajedno sa svojim saigračima ispisao jednu od najsvjetlijih stranica jugoslovenske i evropske košarke. Njegov briljantni um i nevjerovatna tehnika činili su ga nepredvidivim na terenu.
Najveći trenutak u klupskoj karijeri došao je 1979. godine, kada je KK Bosna postala prvak Evrope. Bila je to pobjeda vizije, talenta i timske igre, a Mirza je bio njen glavni arhitekta. Ipak, samo godinu dana kasnije, uzeo je zlato na Olimpijskim igrama u Moskvi, potvrdivši da je jedan od najboljih košarkaša koje je Jugoslavija ikada imala.
Evropska košarkaška legenda
Prelaskom u Real Madrid, Delibašić je ostavio još jedan neizbrisiv trag u istoriji evropske košarke. Španska prijestonica ga je dočekala kao velikana, a on im je uzvratio majstorijama kakve se rijetko viđaju. Nije igrao dugo za kraljevski klub, ali je ostao zapamćen kao igrač koji je Madrid pretvorio u košarkašku pozornicu, gdje se svaki njegov potez doživljavao kao umjetničko djelo.
Međutim, za razliku od mnogih sportista, nikada nije želio napustiti Sarajevo. To nije bio samo grad u kojem je živio – to je bio njegov dom, njegova ljubav i njegova vječita inspiracija. Kada je grad trpio teška vremena, ostao je uz njega, odbijajući da ode čak i kada su mu nudili utočište daleko od ratnih stradanja.
Madrid ga pamti kao umjetnika i čovjeka
Oni koji su ga poznavali, znali su da je Mirza bio više od košarkaša. Bio je prijatelj, gospodin, veliki čovjek. Real Madrid ga nije pamtio samo kao igrača, već kao umjetnika i džentlmena, čovjeka koji je košarku igrao srcem i koji je svoj sport uzdigao na viši nivo.
Nažalost, život mu je prerano oduzeo mogućnost da nastavi širiti svoju strast prema igri. Njegova karijera bila je kratka, ali dovoljno moćna da ostavi neizbrisiv trag. Danas, kada se govori o najvećim evropskim košarkašima svih vremena, ime Mirze Delibašića izgovara se s istim poštovanjem kao i imena najvećih svjetskih legendi.
Njegova ostavština nije samo u trofejima i medaljama, već u načinu na koji je igrao – s ljubavlju, strašću i nesebičnošću. Igrao je da inspiriše, da podijeli ljepotu košarke sa svijetom.
Jer, kako su mnogi rekli – Košarka je bila ljepša kada ju je igrao Mirza Delibašić.
Tomo Počanić/Tekst objavljen 2000. godine
