Talentovani mladi sportaši često su samo predmet na kojem raznorazni mešetari, klubovi, treneri, menadžeri, savjetnici i ko šta još ne, pokušavaju zaraditi novac. Tako je u većini sportova, a kada je u pitanju naša zemlja tome posebno pomaže i što još uvijek nije donesen krovni zakon o sportu.
Naravno, što je popularniji sport veći su ulozi u pitanju, a tu prednjače fudbal i košarka. Kada su u pitanju mladi košarkaši i tu je bio veliki odliv talentovane djece. Neki od njih što zbog jednog perioda kada nije ni postojala kadetska ni juniorska selekcija BiH pa nisu ni mogli zaigrati za svoju zemlju, što zbog iskusnog oka stručnjaka koji nisu primjetili kvalitet za naš nacionalni tim, su zaigrali za druge selekcije.
Također, bilo bi vrlo zanimljivo provjeriti kako je na desetine mladih košarkaša širom BiH koji su bili registrovani za bh. klubove mogli nastaviti karijeru u ino-klubovima prije navršene 24-te godine koliki je inače minimum naveden u Registracionom pravilniku Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine ili po navršene 22 godine starosti uz saglasnost i Kluba i Saveza i uplaćivanja obeštećenje i jednima i drugima.
Da li je samo u KS BiH dobijanje obeštećenja za igrače (mada najčešće Savez ne dobije ni fening od ugovora) razlog i da se prekrši vlastiti pravilnik i daju papiri za igrače i mlađe do 22 godine koji nastave karijeru u inostranstvu, ili ima tu i drugih što bi narodskli rekli „šuškavijih“ razloga.
Pravilnik štiti samo klubove
No, nije samo odlazak u inostranstvo način na koji klubovi, treneri, menadžer i ini drugi sportski radnici mogu zaraditi novac preko mladih košarkaša. Tu su i ugovori sa djecom koji se prodaju bilo samim igračima i njihovim roditeljima, bilo drugim klubovima, bilo određenim menadžerima. U igri je od sportske opreme do nekoliko hiljada maraka, zavisno od kvaliteta igrača.
Tome pomaže i pomenuti Registracioni pravilnik Košarklaškog saveza BiH (usvojen u oktobru 2002.godine) koji prvenstveno štiti klubove tako što recimo jednim članom pravilnika primorava matični klub igrača koji navršava 18 godina da mu ponudi profesionalni ugovor, a opet drugim članom pravilnika reguliše da ako igrač ili njegov staratelj odbiju potpisati ponuđeni ugovor, daje mogućnost klubu da deponuje ugovor u nadležnom košarkaškom rukovodstvu, te se automatski smatra da je igrač zaključio ugovor u trajanju od šest godina.
Ovakvi slučajevi nisu česti, ali su vrlo zanimljivi, jer po nekom nepisanom pravilu svi ti igrači čiji ugovori budu deponovani u Savezu, nakon određenog perioda napuste klub (najčešće je to odlazak u inostranstvo i najčešće prije nego navrše 22 godine), a nakon toga niti jedna od dojučerašnjih zaraćenih strana uključujući klubove, igrače i njihove menadžere više ne žele da se govori o tim slučajevima. Valjda je lakše ne talasati punog džepa…
Činjenica jeste da su klubovi zaslužili da imaju korist, odnosno materijalno obeštećenje za uloženi sportski razvoj igrača, ali ovako klubovi odnosno njihovi čelnici mogu iz inata da upropaste nečiju karijeru, posebno one djece čiji roditelji nemaju novaca da otkupe ugovore, a zaintresovani klubovi ni volje ni novca da ulože i feninga da bi dobili gotovog igrača.
Posebna priča u svemu su ugovori odnosno pristupnice koje u ime maloljetne djece u klubu potpisuju njihovi roditelji odnosno staratelji. Većina ljudi koji parafiraju ugovore to čine bjanko ili jednostavno ne gledaju da pomenutim ugovorima vežu vlastitu djecu za te klubove do punoljetstva. Tako recimo da u slučaju da porodica treba preseliti u drugu općinu, njihova djeca (čak ni pioniri) ne bi mogla biti registrovana za drugi klub dok ne otkupe ugovor. Po nekom nepisanom pravilu u takvim slučajevima klubovi ne uzimaju visoko obeštećenje, odnosno uglavnom traže sportsku opremu za svog igrača, ali je to malo čudno. Jer ispade da imamo male profesionalce. U principu što je veći klub više je i ovakvih slučajeva.
Braća Rizvić
Kada su u pitanju igrači iz Zenice čiji su ugovori bili deponovani od strane klubova a oni kasnije nastavljali karijeru u inostranstvu, to su: braća Rizvić, Esad, Hasan i Ramo, zatim Seid Hajrić, Adnan Bajramović…
Esad koji je bio povremeni seniorski reprezentativac BiH otišao je u SAD gdje igra košarku na jednom koledžu, Hasan je opet nastavio karijeru u Laškom, a sada je trenutno član ljubljanske Olimpije i reprezentativac Slovenije, i ujedno jedan od najperspektivnijih košarkaša ove zemlje, dok je Ramo nedavno također krenuo put Laškog. Kada je najstariji brat u pitanju on je otišao i zbog boljih uslova i zbog lošeg odnosa ljudi iz kluba za koji je igrao – Zenica Čelik.
Hasan, koji je za prvi profesionalni ugovor od kluba iz Zenice tražio platu od 400 maraka i da mu klub plati polaganje vozačkog ispita (minimalac koji klub mora platiti svakom igraču za prvi profesionalni ugovora za A ligu koju je igrao Rizvić je 5.000 KM, a on je tražio čak i manje), nakon što je uvidio da osim što u klubu ne žele da ispune ni te osnovne stvari odlučio se za odlazak u inostranstvo.
Alen TrepalovacNakon pauze zbog toga što mu je ugovor bio deponovan u Savezu, za njega je plaćeno poveliko obeštećenje, a zahvaljujući stručnjacima iz Saveza ovaj mladić je postao izgubljen za naš nacionalni tim. Ipak, ko zna, možda upravo on treba biti zahvalan stručnjacima iz Zenice i KS BiH što su mu omogućili bržu afirmaciju u svijetu košarke.
Treći brat Ramo je opet nakon što se saznalo da mu je Klub iz Zenice deponovao ugovor također uz obeštećenje napustio klub i otišao za Sloveniju.
Kada je u pitanju Seid Hajrić situacija mu je slična kao i kod Rame. Nakon deponovanog ugovora u Savezu, Zeničani su tako za dječaka dobili mogućnost naplate za prelazak u drugi klub, što je na kraju i realizovano. Ni slučaj Adnana Bajramovića nije puno drugačiji.
Ugovor mu je bio deponovan u Savezu od strane Zenica Čelika, a za dozvolu za odlazak tada u Laško uplaćeno je takođe obeštećenje. Ovaj košarkaš sada trenutno nastupa za austrijskog viceprvaka Kapfenberga i također zahvaljujući mišljenju stručnjaka nikada nije zaigrao za svoju zemlju.
Odlazak mladih
Iz Zenica Čelika od igrača koji su mlađi od 22 godine koji su u posljednjih godinu dana napustili klub i nastavili karijeru u inostranstvu su Emir Preldžić koji je otišao u slovenački Slovan i Asmir Sadibašić koji je u Turskoj, na nekom koledžu, dok je iz Kengura nedavno u Laško otišao juniorski reprezentativac BiH 18-godišnji Edin Alispahić. Dobre igre 18-godišnjeg Preldžića dovele su do toga da ga priključe prvom timu slovenačkog viceprvaka, ali i da Slovenci izraze želju da vide ovog mladića u svojoj juniorskoj selekciji, što će najvjerovatnije se i uskoro dogoditi.
Zanimljivi su slučajevi dvojice mladih igrača. To su Alen Trepalovac (21) i Damir Omerbegović (21) (kasnije promijenio prezime u Markota) koji su postali U-20 reprezentativci Hrvatske. Trepalovac je u zagrebačke vukove stigao preko Fortituda iz Italije. On je istina rođen u Prijepolju (SCG) ali je preselio sa roditeljima u Sarajevo gdje je kao dječak trenirao u dva kluba i najvjerovatnije i bio registrovan za oba (Ćesko Promex i Bosna) i tako trebao imati ili dobiti bh.košarkaško državljanstvo. Međutim, iz Bosne je 1999. godine otišao preko menadžerice Mire Poljo u bolonjski Fortitudo, gdje je trenirao sa kadetima, nakon čega je došao u Cibonu, 2000. godine. U Italiji je bio registriran jer je dobio izlazno pismo iz KS BiH. Omerbegović je pak rođeni Sarajlija, koji je odselio kao dječak u Hrvatsku. Ipak, zbog pametnih glava da se barem pokušaju privoliti dvojica ekstra talenata da nastupaju za BiH, desilo se suprotno i postali izgubljeni za BiH.
Ako bi se baš gledalo i šire kako su ne tako davno papire za potpisivanje ugovora sa inostranim klubovima dobili i Bojan Bogdanović iz Zrinjskog, koji je registrovan u Mostaru, igra za reprezentaciju Hrvatske, a nedavno je potpisao ugovor sa kraljevskim klubom iz Madrida – Realom (trenutno kao pozajmljen igrač nastupa za Zrinjski) i Danko Delibašić koji je potpisao ugovor sa Olimpijom a kasnije pozajmljen slovenačkom ligašu KK Postojnska jama. Mladi Delibašić je zbog određenih previranja u Olimpiji prije nekoliko dana dobio otkaz, a karijeru će najvjerovatnije nastaviti u Hrvatskoj.
Također bi bilo vrlo zanimljivo utvrditi na koji način su posljednjih desetak godina pojedini mlađi košarkaši iz BiH registrovani za domaće klubove, dobili izlazne papire i dozvolu za nastavak karijere u susjednim nam Hrvatskoj i SCG.
Pravilnik KS BiH u koliziji sa FIBA-inim
Sporni slučajevi kada su u pitanju odlasci mladih košarkaša u inostranstvo dešavaju se prvenstveno zahvaljujući što je Registracioni pravilnik KS BiH u koliziji sa pravilnikom FIBA. Po FIBA pravilima kada igrač napuni 18 godina on može potražiti klub u inostranstvu i biti registrovan za njega uz uplatu obeštećenja klubu iz kojeg dolazi.
Zanimljivo je takođe i to što pomenuti pravilnik i nije posebno drugačiji od pravilnika susjednih zemalja. Ovdje prvenstveno mislimo na Hrvatsku i SCG.
Faktički mladi bh. igrači su Registracionim pravilnikom KS BiH zarobljeni od strane klubova i mogu igrati samo u BiH bez obzira na uslove koje im ovi pružaju. Također je zanimljivo i da oni veći klubovi u našoj zemlji često ne žele da plate ni feninga za gotovog igrača manjim klubovima, sakrivajući se iza pomenutog pravilnika, a onda za tu djecu koju dovedu su spremni prodati dalje u inostranstvo.
Pomenutim pravilnikom istina najviše ispaštaju igrači, posebno oni najmlađi.
Minimalni iznos naknade
Registracioni pravilnik KS BiH je regulisao kako prilikom sastavljanja prvog ugovora sa igračem koji je navršio 18 godina da je klub obavezan unijeti klauzulu o isplaćivanju minimalne godišnje nadoknade, shodno stepenu dostignutog igračkog kvaliteta. Tako je to godišnje 5.000 bodova za igrače A lige BiH za muškarce i 2000 bodova za igrače A1 lige BiH i A lige članova Saveza za muškarce.
Vrijednost boda je trenutno 1 KM. Broj bodova za igrače koji su nastupali za juniorsku reprezentaciju uvečava se za 50 posto, a za igrače koji su nastupali za seniorsku reprezentaciju za 100 posto. Neki klubovi tako i ne puštaju svoje igrače da zaigraju za juniorsku reprezentaciju jer bi samo jednim nastupom njihovog igrača u prvoj sezoni kao profesionalca, gubili minimalno 1.000 KM.
Mirza DAJIĆ(Oslobođenje) 23.1.2006.
