Savremena košarka sve više nosi visok tempo, gust raspored utakmica i velike fizičke zahtjeve, što neminovno dovodi do čestih povreda i potrebe za detaljnom medicinskom i kondicionom pripremom. Klubovi su danas suočeni sa stalnim izazovom da održe igrače zdravim i spremnim, posebno u sistemu takmičenja koji podrazumijeva igranje na više frontova i kratke periode oporavka između utakmica.
Za BHbasket govorio je Nemanja Jokić, fizioterapeut i član medicinskog tima KK Jahorina Pale, koji je govorio o sezoni iza kluba, izazovima sa povredama, radu sa igračima, kao i usklađivanju profesionalnih obaveza između kluba i privatne ordinacije.
-Kako je došlo do tvoje saradnje sa KK Jahorina Pale?
“U klub sam došao prije dvije-tri godine, u isto vrijeme kada sam pokretao privatnu ordinaciju. Kontaktirao me sportski direktor i brzo smo dogovorili saradnju. To je bilo novo iskustvo jer sam ranije radio sa sportistima, ali ne unutar kluba”.
-Kad ima tako puno utakmica i sitnih povreda, a imali smo tu primjer Minje kojem je povreda i završila sezonu, kako to utiče na kontinuitet tvog rada?
“Pa sigurno da je zahtijevalo dosta više vremena i dosta više truda. Medicinski tim i kolektiv zajedno smo izvukli sve pozitivno, ali veliki dio sezone imali smo problema s povredama koje su uglavnom bile mehaničke, na koje se ne može mnogo uticati. Ti si navela primjer Minje — nažalost, to se desilo, on se oporavlja po nekom svom redoslijedu. Uspjeli smo sve stići, uspjeli smo se, da kažem, vratiti onako kako treba. Izgurali smo sezonu sa dosta rovitih igrača, mnogo utakmica smo igrali sa dva-tri rotaciona igrača koji su bili pod određenim rizikom od povrede. Hvala Bogu, nismo doživjeli neke strašnije povrede osim te Minjine.”
-Ti si takođe prošle godine radio s ekipom kada se igrala samo Premijer liga. Koliko je dodatni ritam i igranje ABA 2 lige uticalo na posao i koliko je teže održati igrače svježim s obzirom na to da igrate na dva fronta?
“Sigurno da je ogromna razlika. Tu, naravno, cijeli tim radi na tome. Prije svega je bitna komunikacija i koordinacija trenera koji planira pripreme. Oba takmičenja donijela su nam dosta više utakmica — često smo imali ritam vikend–srijeda, što je u suštini mnogo zahtjevnije fizički takmičenje, jer se više trči i opterećenje je veće. Bila je izazovna sezona, ali uspjeli smo ostati zdravi.”
-Koliko se povrede mogu predvidjeti u takvom rasporedu?
“Što se tiče povreda, većina tih povreda bila je mehaničke prirode i na njih se ne može mnogo uticati. Košarka je sport gdje se tijelo mnogo troši — koljena, zglobovi, ramena — i neminovno je da dolazi do manjih povreda. Čak i u najvećim ligama, poput NBA ili Eurolige, klubovi se bore s tim. Dosta puta se dešavalo da igrač igra uprkos riziku, ali smo u komunikaciji s igračima, trenerima i medicinskim timom uvijek procjenjivali da li da igra ili ne. Hvala Bogu, osim jedne manje situacije, nismo imali teže povrede. Jako je bitna komunikacija između igrača, trenera, doktora i kondicionog trenera.”
-Promjene u rosteru su obilježile sezonu u KK Jahorina Pale. Koliko je to uticalo na tvoj posao?
“Prije sezone smo sa igračima odradili ljekarske preglede i testove, kako bismo odmah imali jasnu sliku o njihovom stanju. Vodimo medicinske kartone i istoriju povreda da znamo gdje treba obratiti pažnju. Svaki novi igrač prije potpisa prolazi pregled da se vidi da li ima rizike ili stare povrede. Na primjer, Marko Gutalj je došao sa određenom povredom, ali smo to znali i odmah reagovali. On i dalje osjeća određene bolove, ali igra i napreduje.”
Koliko igrači poštuju savjete da ne igraju kada su roviti?
“Momci su stvarno sjajni i poštuju sve dogovore. Imali smo skoro svaku utakmicu nekoliko rovitih igrača koji su igrali na svoju odgovornost zbog potreba ekipe. Naravno, nikada ne dozvoljavamo veliki rizik od teže povrede, ali često igraju pod bolom, pa čak i uz terapije ili blokade. To pokazuje njihov karakter i želju da daju svoj maksimalni doprinos u svakom momentu.”
-Koliko je tvoja uloga psihološki važna kod oporavka igrača?
“To je jako bitno, posebno kod mlađih igrača. Imao sam slučajeve sa ozbiljnijim povredama, ali ključ je u komunikaciji i strpljenju. Važno je objasniti igraču da se ne žuri sa povratkom. Do sada, hvala Bogu, nisam imao situaciju da je nekom povreda završila karijeru.”
-Koliko je teško uskladiti privatni posao koji imaš i rad u svojoj ordinaciji, sa radom u klubu KK Jahorina Pale?
“Jako, jako je izuzetno izazovno. Koleginica i ja nekako uspijevamo da sve stignemo. Ovdje gledamo da pomognemo ljudima, ali isto tako i da izađemo u susret sportistima. Ako mene zovu da dođem na teren ili se desi nešto hitno, uvijek se trudimo da reagujemo. Profesionalni sportisti, ako imaju i najmanji problem ili detalj vezan za tijelo, to je njima važno da bi bili u što boljoj formi.
Zato se stalno prave prioriteti i moraš biti dostupan svima. Često tokom sezone radim i od osam do deset uveče bez prekida, što mi iskreno nije teško jer volim ovaj posao i volim rad sa sportistima. Izazovno jeste, ali mislim da uspijevamo da stignemo sve koliko je to moguće i da posao radimo kako treba.”
-Koliko su teška duga putovanja koja nosi ABA Liga 2? S obzirom na to da se izgube 2–3 dana kada se ide na put?
“Privatni posao zna da trpi. Ja sam toga svjestan i jednostavno nekad se 2–3 dana odvoje za putovanja ili rad vikendom. Uglavnom sam ja sa ekipom na utakmicama, nekad i sam propustim put, ali smatram da se treba baviti tim “teškim” dijelom posla i treningom.
Imao sam i situaciju da sam bio tri sedmice u Švajcarskoj, gdje sam radio sa osobom koja radi i sa NBA igračima, među kojima je i LeBron James, kao i sa Bogdan Bogdanović. To je bilo sjajno iskustvo. Klub mi je izašao u susret, a kolegica je u tom periodu sama pokrivala dio posla i iznijela sve. Stvarno je bilo zahtjevno, ali je uspjela da sve stigne. Baš je izazovno, ali mislim i da ljudi razumiju koliko je to dinamično — nekad jednostavno nisi 24 sata dostupan, nekad te nema 2–3 dana zbog putovanja i obaveza.”
-I za kraj – koliko se košarka dobija van terena u današnjem vremenu?
Ako uzmeš sve što se dešava unutar ekipe, pripreme i rad sa igračima, stvari van terena se danas podrazumijevaju. To je nešto što svaka ekipa ima i više se ne dovodi u pitanje. Ono što je posebno bitno jeste odnos sa igračima i način na koji se vodi kompletan proces — od discipline, preko oporavka, do psihološke pripreme. Ako igrač ne vodi sportski život, ako nema kontinuitet i prave navike, teško može imati rezultate. Tu je ključna i uloga trenera koji ga prati i fizički i psihički. Iskreno, mislim da se veći procenat utakmice dobija upravo van terena. Pola dobijenog meča je ulazak u utakmicu spreman — fizički, mentalno i timski.”
“Ovo jeste izazovno, ali zaista sa pravom ekipom ovaj posao je pravo uživanje.” - poručuje Jokić.
Ž. Pantović
