Pomračenje sunca u susjedno Srbiji nastalo je, čini nam se, otkako je ideolog nacije Dobrica Ćosić napisao roman “Daleko je sunce”. I doista daleko je sunce za kvazinovinare odštampanog smeća – Informer – koji su na svom web siteu, a vjerovatno sutra i u novini, Jusufa Nurkića nazvali “balijom” koji je s majicom na kojoj su ispisana imena i prezimena devet heroja Armije R BiH došao “provocirati”, zamislite, Nikolu Jokića.
Takve morbidne konstrukcije mas-mediji Srbije šire od 90-godina prošlog stoljeća i do dana današnjeg, a zahvaljujući novinarima tadašnje RTV Beograd i RTV Novi Sad mnogi nevini životi su ugašeni.
Jusuf Nurkić ne krije svoj identitet. Bošnjak je koji u najjačoj ligi svijeta njeguje kulturu sjećanja na genocid u Srebrenici, ali i na heroje Armije R BiH.
Šta je tu sporno? Da li je genocid presudio Međunarodni sud kojeg su osnovale Ujedinjene nacije? DA! Dalje nećemo komentarisati.
Imena i prezimena heroja na majici Jusufa Nurkića, dragi naši susjedi s istoka, a i naši čitatelji iz bh.entiteta RS, nisu počinili genocid i u tome je razlika između Nurkićevih i vaših heroja. Ako nas već vučete za jezik, ako se već pravite pametni, otiđite u malo mjesto Rastošnica na planini Majevici i pitajte tamošnje srpsko domicijeno stanovništvo ko ih je spasio 1992. godine.
Hajrudin Mešić! Kapetan Hajro, čije je ime i prezime ispisano na majici koju je nosio Jusuf Nurkić je spasio civile Rastošnice. Zbog čega bi onda ime i prezime Hajre Kapetana vrijeđalo bilo koga u Srbiji, a pogotovo Nikolu Jokića, koji je, uzgred rečeno, izjavio da mu je drago što Nurkića vidi zdravog.
Hajrudin Mešić je bio oženjen Srpkinjom, koja i danas odgaja njihovo dvoje djece.
Iako smo rekli da ne volimo politiziranje i politikanstvo, jednostavno nakon morbidluka iz Srbije, morali smo prokometarisati gest Nurkića i medijsku kanonadu koja je uslijedila. Ne može relativizacija proći kao što vi mislite, dragi naši. Sve i da vaši sportisti, nedaj bože, ispišu imena, recimo, Ratka Mladića ili Radovana Karadžića, takve majice u savremenom svijetu ne mogu nigdje proći. Ne zbog nas, Bošnjaka, Bosne i Hercegovine… već zbog pravomoćnih presuda Međunarodnog suda kojeg su, ponavljamo, osnovale Ujedinjene nacije.
I nije prvi, vjerovatno ni posljednji put, da to smeće od novina objavljuje šovinističke i fašističke naslove. Iz pristojnosti uopće nećemo objaviti ono što su napisali. Ni oni ni drugi.
Istinu ste pročitali. Ko želi i hoće – razumijet će, ko neće – njemu neće ni dragi Bog pomoći. Ostaje prostor za dijalog o tome da li je Jusuf Nurkić trebao obući takvu majicu ili ne. No, to je njegovo individualno pravo, a devet imena i prezimena, devet ljudi koji više nisu sa nama, o njima historija/istorija/povijest govori da nisu počinili zločine. Neki drugi, nažalost, jesu i oni u savremenim zemljama ne mogu na majice…
I ne dovodite nas ni u kakav kontekst. Neki od vas su tražili da prokomentaišemo sinošnji događaj, pod paskom – sada ne pišete, kao ranije ste pisali. Da, jesmo, kada se skandiralo presuđenom ratnom zločincu za genocid i kada se postavlja transparent sa njegovim likom na sportskim borilištima. I opet ćemo. I ne samo kada je taj objekt u pitanju već i svi drugi zločinci – Hitler, Pavelić, Artuković, Đujić…
Evo napisali smo, a naša ideologija je košarka s tim da i mnoge druge stvari znamo ali zbog prirode portala ih ne možemo iznositi u javnost.
BHbasket
