U vremenu kada domaći sport uglavnom živi od nostalgije, kukanja na besparicu i praznih obećanja, priča koja u utorak dobija svoje najsjajnije poglavlje zvuči gotovo nestvarno.
Košarkaši KK Basket Živinice izlaze na megdan Zlatiboru u Čajetini. Na prvi pogled, samo još jedno otvaranje sezone u ABA ligi 2. U suštini — čisti trijumf vizije nad balkanskim provincijalnim fatalizmom.
Hajdemo biti pošteni: klub osnovan tek 2018. godine danas ne bi trebao biti ovdje. Po svim nepisanim pravilima našeg sporta, Basket je trebao tavoriti u lokalnim ligama, boriti se za termine u školskim salama i čekati milostinju iz općinskog budžeta. Ali tamo gdje većina vidi samo trošak i „bježi od sporta kao đavo od krsta“, predsjednik Faruz Tulumović vidio je projekat.
Uložiti sopstveni kapital, sagraditi vlastitu dvoranu, opremiti fitnes centar i uspostaviti domaćinski red — to nije bila samo investicija, to je bila lekcija kako se gradi sistem.
Preskakanje rangova iz godine u godinu, plasman u elitu BiH, a sada i izlazak na regionalnu scenu, nisu splet sretnih okolnosti. To je matematički tačan rezultat rada bez improvizacije.
Na parketu u Čajetini, ruku na srce, uloga favorita pripada Zlatiboru. Domaći teren i godine rutine u ovom rangu daju timu Strajina Nedovića početnu prednost. Basket stiže sa teretom neuigranosti — potpuno renoviran roster traži vrijeme, automatizmi još nisu na vrhuncu i oscilacije na startu sezone su neminovnost. Ali tražiti alibi prije nego što se podbaci prva lopta nikada nije bio manir ovog kluba. Živiničani u Srbiju ne idu kao turisti na ekskurziju, već kao tim koji zna šta je prošao da bi došao tu gdje jeste.
U utorak, dakle, pada historijski debi. Možda će trebati još koja sedmica da se sve kockice poslože do perfekcije, ali suština je već dokazana. Živinice više nisu košarkaška margina. Ušle su među elitu na velika vrata — i niko ih više nema pravo gledati s visine.
I zato će Živiničani u utorak pred malim tv ekranima jer se na kanalu Arene sport prezentuje njihov grad.
E.S.
