Pored ovakvih prijatelja/navijača neprijatelji nam nisu potrebni. Naravno ovdje ne govorimo generalno o svim navijačima nego i kritičarima svega i svačeg u Bosni i Hercegovini koji su nakon poraza košarkaške reprezentacije od Poljske u finalu pretkvalifikacijskog turnira za Olimpijadu u Parizu krenuli u frontalni napad na selektora Adisa Bećiragića i naše vedete Jusufa Nurkića i Džanana Musu.
Mnoge stvari u i oko KS BiH znamo prije nego se prošire jer košarku živimo 24 sata 365 dana u godini i nikada u deceniju postojanja nismo zloupotrijebili nečije povjerenje ili dogovor. U potencijalne “sukobe” ulazimo samo onda kada ćar odnese fajdu, kada neki umisle da su nedodirljivi, kada nam stavljaju zabrane ili lažu drugima o nama zbog svojih dugova…
Nećemo sada o tome.
Znali smo, bolje rečeno mnogi su znali, da reprezentaciji Bosne i Hercegovine u odsustvu Johna Robersona nedostaje playmeker i da će to biti najveći problem u igri na turniru u Poljskoj.
Naivni mogu pomisliti kako unutar reprezentacije BiH o tome nije bilo govora, ali posljednja je bila selektorova. Naime, Adis Bećiragić je dao riječ Luki Garzi da će ga zvati, odnosno voditi na turnir, ako Roberson izostane.
Datu riječ, dragi naši, nije htio pogaziti, iako je postojala šansa da naturaliziramo novog američkog Bosanca.
Hoćete li i ime koje je bilo u igri? Reći ćemo vam samo da je igrao za Anadolu Efes…
Bećiragić, kako saznajemo, nije htio čuti za takvu soluciju zbog date riječi.
Zato smo na pretkvalifikacijski turnir otišli sa nikad visočijom reprezentacijom i sa nikad više centara i krilnih centara. Na veliku žalost u BiH nemamo ekvivalentnu alternativu za Robersona i to je poraz svih onih koji rade u reprezentativnih selekcijama.
Sada kada smo na djelu vidjeli Luka Garzu, kada smo ga dobili za sva vremena, iskreni ljubitelji košarke i reprezentacije bi radije odabrali varijantu iz Poljske koja je dugoročna naspram varijante da je zaigrao novi naturalizirani Amerikanac a koja je kratkoročna.
Garza, kao i njegov rođak Alibegović, čim prije treba dobiti status domaćeg igrača, a onda učiniti sve da naturaliziramo košarkaša koji će razigravati sve naše zvijezde. Sjetimo se da je na takav način Španija došla do titule prvaka Evrope nakon naturalizacije Lorenza Browna.
Sa playmakerom bi možda i prošli pretkvalifikacija, ali ko bi nam mogao garantovati dogodine da bi izborili Olimpijadu u ovako zamršenom FIBA ciklusu.
Zato svako iskren i dobronamjeran pozdravit će datu i održanu riječ Adisa Bećiragića, uživat će narednih godina u potezima Luke Garze, a ublehaši će ublehariti po Twitteru, pardon Theardsu i šibicariti kako su to godina i naučili.
E.Sk
