Ako je neko imao dilemu zašto se domaća košarka godinama vrti u krug, odgovor je stigao iz kancelarije komesara takmičenja Dragana Kralja. I to baš u trenutku kada Liga 4 konačno liči na ozbiljno, neizvjesno i zanimljivo takmičenje.
Prvo je odlučeno da se utakmica Borac – Sloboda Energoinvest igra u utorak, a Jahorina – Široki dan kasnije. Dakle, jedni da igraju pod pritiskom i neizvjesnošću, a drugi sa rezultatima u džepu i jasnom računicom.
To nije previd. To nije administrativna greška. To je udar na regularnost takmičenja.
I tek nakon burnih reakcija javnosti, klubova i sportskih radnika, termini su nivelisani pa će se obje utakmice igrati u srijedu. Dakle, moglo se odmah donijeti normalno i sportski logično rješenje, ali je neko procijenio da regularnost nije prioritet dok se javnost ne pobuni.
I upravo tu dolazimo do suštine problema bh. košarke.
Nedavno je trener Bosne Muhamed Pašalić izjavio da je sistem play-offa “glup”. Izjava je izazvala pažnju, ali i otvorila jedno mnogo važnije pitanje — ko to govori?
Govori trener kluba koji nije igrao regularnih 26 kola. Govori predstavnik ekipe koja nije igrala Ligu 4. Govori čovjek iz sistema u kojem Bosna i Igokea, kao povlašteni klubovi, do titule prvaka Bosne i Hercegovine mogu doći nakon svega četiri odigrane utakmice.
Četiri.
Dok Široki, Sloboda, Borac ili Jahorina prolaze 26 kola regularnog dijela, pa dodatnih šest kola Lige 4, dakle ukupno 32 ili 34 utakmice iscrpljivanja, borbe, putovanja i trošenja rostera — neko drugi čeka svjež, odmoran i direktno uskače u završnicu.
I onda je sistem “glup”.
Nije problem što je Pašalić to rekao. Problem je što je u pravu, ali iz potpuno pogrešne pozicije.
Jer sistem jeste apsurdan. Samo ne zbog toga što otežava posao privilegovanima, nego zato što obesmišljava rad svih ostalih.
Koja je svrha regularne sezone? Koja je svrha Lige 4? Koja je svrha borbe kroz deset mjeseci ako neko na kraju dođe odmoran i sa četiri utakmice može uzeti titulu?
To nije sportski sistem. To je karikatura takmičenja.
I zato priča o terminima posljednjeg kola nije sitnica. Naprotiv. Ona pokazuje kompletnu filozofiju vođenja domaće košarke. Improvizaciju. Nedostatak standarda. Nepostojanje jednakih aršina.
U ozbiljnom sportu posljednja kola se igraju simultano zbog regularnosti. To je osnovna sportska civilizacija. To znaju i amaterske lige. Ali kod nas se i oko toga mora dizati prašina da bi neko reagovao.
A onda se pitamo zašto tribine zjape prazne. Zašto publika gubi interes. Zašto domaća liga nema kredibilitet.
Možda zato što navijači više ne vjeruju da svi kreću sa iste startne linije.
I dok god jedni igraju 34 utakmice za šansu, a drugi čekaju četiri za trofej, domaća košarka neće biti ozbiljno takmičenje. Biće samo dobro upakovana privilegija.
