Generalna skupština FIBA Europe, koja se ovih dana održavala u Minhenu, definitivno je oslikala pozicioniranost ex-yu prostora u evropskim okvirima. Dejan Tomašević je deklasiran u borbi za predsjednika FIBA-e.
Možemo razumjeti da ga je porazio Demirel, ali ne i Coomas iz Belgije. U FIBA board nisu ušli Samir Avdić, a ni Bogdan Tanjević.
Pa za koga ima mjesta od “naših” kadrova u FIBA boardu?
Nije da nije niko ušao sa ex-yu prostora. Jesu Stojko Vranković (Hrvatska) i Matej Erjavec (Slovenija), ali, pobogu, zar da ispred jednog Bogdana Tanjevića budu Athos Antoniou s Cipra ili John Goncalves s Gibraltara?
Hoćemo reći kako ex-yu prostori više nisu bitan faktor u evropskoj košarci. Turci ulažu veliki novac i zato je, valjda, Demirel obnovio mandat.
Naši prostori će se načekati da se ponovo “dogodi” jedan Borislav Stanković, koji je bio dugogodišnji generalni sekretar FIBA-e.
Stankovića nije zanimala politika, pa je i reprezentaciji Bosne i Hercegovine pomogao da igra na Evropskom prvenstvu ratne 1993. godine. Dakle, radio je u interesu svih zemalja nastalih raspadom bivše SFRJ i to je jedini put koju u budućnosti moramo slijediti.
Savezi moraju biti ujedinjeni kako bi imali predstavnike u najvišim tijelima FIBA-e Europe. Ovako bit ćemo samo glasačka mašina, a kandidati poput Bogdana Tanjevića ili Samira Avdića gledat će u leđa “legendama” sa Cipra i Gibraltara.
Podignimo spomenike Borislavu Stankoviću, koji je toliko dobrog učinio da košarka na našim prostorima bude priznata. Sada je samo moneta ta potkusurivanje.
V.B.
