Jubileji su dani kada se sa ponosom i zadovoljstvom sjećamo velikih dostignuća, sjajnih imena i udruženja-klubova koji su postigli globalne i danas skoro pa nedostižne rezultate.
Jedan takav klub je Jedinstvo Aida iz Tuzle koji je postigao baš te nezamislive rezultate i afirmirao pojedince trenere igračice i sportske radnike a naravno i grad Tuzlu kao rijetku sportsku sredinu u najpozitivnijem smislu.
Tuzla grad sporta, jedan od najsportskijih u Jugoslaviji, sa svim svojim predispozicijama omogućio je da kolektivi kao i pojedinci a prije svega treneri Mihajlo Miki Vuković (jedan među najtrofejnijim evropskim i jugoslovenskim trenerima), Zdravko Dugonjić. Anto Ramljak i mladi pomoćnici kao što je Srđan Minić da mogu svojim fanatizmom i animacijom a prije svega velikim povjerenjem i roditeljskim trudom okupljati igračice iz Tuzle, Lukavca, Bosanskog Petrovog Sela, Banja Luke, Novog Sada, Splita, Sarajev , Bijeljine i drugih gradova u okruženju kao i cijele bivše države.
Mogli su to jer je Tuzla između ostalog bila grad u koji se dolazi. Prilika je pomenuti i vrijedne sportske radnike koji su zajedno sa trenerima stvarali uvjete za funkcioniranje i rast kluba do neslućenih veličina. Bili su tu Božo Kuret, Fuad Hadžiavdić, Nijaz Suljkić, Momo Stjepanović, Rašid Selimbašić, Rašid Đonlagić, Radmir Žilić, Minka Mešić, Mimica Kunosić, Zijo Salković, Vahida Čamdžić, Amira Rušidović i niz sjajnih imena koji su stvarali uvjete za klupske uspjehe.
Liječnička ekipa na čelu sa dr Zajelcem, omogućila je da igračice izdrže sve fizičke napore a vozaći “kuće na točkovima “ Omer i Božo su obišli sa njihovim autobusom cijelu Jugoslaviju i Evropu.
Svakako da moramo pomenuti i pune dvorane gdje god je Jedinstvo Aida igrala praćena nevjerovatnom grupom navijača koja je bila dodatna snaga uspješnom klubu za postizanje vrhunskih rezultata.
U svojoj bogatoj klupskoj istoriji osvojeno je niz vrhunskih rezultata a kao kruna svih dotadašnjih uspjeha došla je pobjeda 74:70 nad favoriziranim Primiđijem u tadašnjem Kupu evropskih šampionki na njegovom terenu u Italiji .Osvojena je titulaa PRVAKA EVROPE.
Za mnoge je to bio samo san, ali san koji se pretvorio u javu i odveo Jedinstvo u vječnost. Svakako da moramo pomenuti kako su sve igračice poslije uspješne karijere nastavile sa svojim profesionalnim rastom i razvojem u svojim životnim karijerama. Sve ono što su postigle vrijedno je pomena i zadovoljstva što su bile dio jedne velike porodice Jedinstvo Aida.
Ženski košarkaški klub Jedinstvo je ženski košarkaški klub iz Tuzle, koji danas baštini tradiciju slavnog tima Jedinstvo Aida. Klub Jedinstvo Aida je tokom 1980-ih osvojio tri naslova prvaka Jugoslavenske ženske košarkaške lige. Jedinstvo Tuzla je 1989. godine osvojilo Euroligu za žene, nakon pobjede u finalu 1989.godine.
Najbolja i najpoznatija igračica kluba svih vremena primljena je u FIBA Kuću slavnih Razija Mujanović. Među ostalim igračicama bile su Mara Lakić (kapiten i nosilac igre i realizator ideja velikog Mikija), Zorica Dragičević, Naida Hot, Smilja Rađenović, Ilvana Zvizdić, Jadranka Savić, Vesna Pođanin, Dragana Jeftić i Stojanka Došić, od kojih su mnoge također predstavljale Jugoslaviju s reprezentacijom. Najpoznatiji bivši trener je Mihajlo Vuković (postigao je vrhunske rezultate u Jugoslaviji i kasnije u Španiji), koji je vodio ovaj sjajni tim u uspješnim godinama sa klubom je osvojio niz vrhunskih rezultata:
• Prvaci Kupa Jugoslavije 1. mjesto 1988.,1991
