U četvrtak će poslije više od tri decenije zvaničnu utakmicu u dvorani Mejdan odigrati tuzlanska Sloboda i čačanski Borac. Duel rivala iz nekadašnje SFRJ, čiji su gradovi u više segmenata slični.

Krenut ćemo od povijesnih činjenica i antifašističke tradicije Tuzle i Čačka. Sigurni smo da se u ovim gradovima niti jedan gledalac ne gleda po imenu i prezimenu, vjerskom opredjeljenju, boji kože… Naravno svugdje ima neodgovornih pojedinaca, ali smo sigurni da Tuzla i Čačak vole košarku iznad svega. Stoga ćemo se u nastavku okrenuti košarkaškim temama.

Iz Tuzle je Mirza Delibašić – Kinđe, a iz Čačka Dragan Kićanović i plejada velikih košarkaša sa impozantnim karijerama. Dakle, u Tuzli i Čačku su rođeni ponajbolji jugoslovenski i evropski košarkaši svih vremena.

Tuzla i Čačak imaju i dva po mnogima najbolja trenera u muškoj odnosno ženskoj košarci.

Jedan je Željko Obradović, koji je osvojio najviše evropskih klupskih titula, a drugi je Mihailo Vuković, koji se s Jedinstvo Aidom popoeo na krov Evrope. Doduše Miki je rođeni Kraljevčanin, ali je po opredjljenju Tuzlak.

Možemo pisati o pregršt sličnosti ova dva grada, kluba… U jedno smo sigurni. Dva kluba, a jedna ljubav. Košarka!

I zbog toga se neobično radujemo dolasku Čačana u Tuzlu i odlasku Tuzlaka u Čačak. Sport i košarka vezuju ljude, a nadamo se da će nekad pokidane veze ovoga puta postati neraskidive i da će dva kluba otvoriti novo poglavlje svoje sportske saradnje.

Zbog toga u Mejdanu publika velikim aplauzom treba dočekati Čačane, koji će za Slobodu biti veliki izazov u takmičarskom smislu. U ovom slučaju neka pobijedi košarka. Čačani i Tuzlaci dobro znaju šta je to!

E.D.S.

Komentariši