Predsjednika entiteta RS i SNSD-a Milorada Dodika svakodnevno možemo gledati, slušati, hvaliti, kuditi… Ovoga puta nećemo o politici, njegovim političkim stajalištima i stremljenjima.
Govorimo o Miloradu Dodiku – zaljubljeniku u košarku.
Povod za ovaj tekst je utakmica Igokee i Slobode na kojoj je bila prisutna ekipa portala BHbasket. Lagali bi kada bi tvrdili da nismo ostali zadivljeni sportskim zdanjem u Laktašima, baš kao i košarkaši Slobode koji su prema riječima trenera Damira Mulaomerovića bili impresionirani ambijentom i protivnikom.
Savremena dvorana, sve pod konac, bez praške na stolicama i mjestima za novinare. Ljubazan domaćin, još ljubazniji ljubitelji basketa. Naravno utakmica je bila lišena rezultatske neizvijesnosti i takvo ponašanje publike možemo donekle uzeti sa rezervom, ali kada je u pitanju laktaška ljepotica onda nema ni dileme, ali ni rezerve.
Osporavan ili ne, Milorad Dodik, odnosno najviše zahvaljujući njemu, Laktaši su dobili moderno zdanje, klub u Eurocupu, pa u Aba ligi, prvaka Bosne i Hercegovine, osvajča Kupa…
Šta je sa dodicima s druge strane entitetske linije? Gdje nam je nekadašnji evropski prvak Bosna? U kakvom nam je stanju Skenderija. Zašto patriote i oni koji se patriotizmom busaju u prsa ne izgrade dvoranu u Teočaku?
Šta je sa klubovima sa druge strane entitetske linije. Zašto Čelik ispada iz elite, zašto je Sloboda morala ući u prekompoziciju, pa onda i Bosna…?
Gdje su miloradi dodici iz tih čaršija?
Odlaze poslije predsjedničkih mandata u pjesnike, poslije premijerskih funkcija u vjerske zajednice ili rade po zakonu, što u prijevodu znači – za svoj džep.
Sport s druge strane entitetske linije, u ovom slučaju govorimo o košarci, je u dubokoj krizi. Nema Milorada Dodika u tim čaršijama, a sve je manje onih koji su spremni derati koljena za sredinu i klub.
Milorad Dodik će kao i svi smrtnici biti i otići, ali ostat će dvorana u Laktašima, koja će koristiti djevojčicama i dječacima u nakani da treniraju bilo koji sport.
Miloradi dodici s druge strane entitetske linije ostavili su Skenderiju sa propalim krovom ili Mejdan sa vašerskom muzikom ili vašerima, a o dvoranama u manjim sredinama nema ni govora. Poruka je jasna – budi Dodik iz svoje čaršije, omogući armiji djevojčica i dječaka da po strani ostave socijalne mreže, a da u ruke uzmu lopte i druge rekvizite.
E.D.S. (8.april 2015).
8. april 2015. godine