Aleksandar Džikić, trener Partizana, ničim izazvan ni odabran, prometnuo se u prvog kandidata za selektora BiH. Sa njim je, prvim od svih kandidata, valjda, razgovarao Sulejman Begović. A potom sa Mulaomerovićem, Lukajićem i Bajićem.
Drugi i treći gore pobrojani imaju najveće šanse za selektorsku poziciju…
Ipak, ostaje pitanje: Zašto je Džile prvi izbor?
Možda zato što se u seniorskoj reprezentaciji BiH žele sačuvati “duhovi” Miška Ražnjatovića, srbijanskog menadžera, koji je vedrio i oblačio našim, čitaj još jednom NAŠIM, nacionalnim timom.
Zarad Miška u reprezentaciji nije bilo dokazanih patriota, ali su se kamarali kojakvi anonimusi koji bi se povrijeđivali uvijek pred zvaničnu utakmicu. Primjer je Miroslav Todić.
Dok se za Todića na stranici Saveza pisalo “Bravo Toda majstore”, naš Jusuf Nurkić bio je na stubu srama. Hvaljeni su i dovođeni i drugi kvaziigrači.
Ima li ko m… da Mišku kaže NE. Dosta je, kloni se Bosne. Ako si bio jedan od dželata KK Bosne, ne možeš nam uništiti i selekciju BiH.
Zbog toga Džile nije smio i trebao biti prvi izbor Saveza. Lukajić – Mulaomerović, ne zvuči loše, možda u tandemu Struja – Mula donesu neophodnu energiju našem nacionalnom timu bez obzira šta sarajevska čaršija i tuzlanska jalija mislili o tome.
E.D.S.
