U ekskluzivnom razgovoru za portal BHbasket Dimitrios Itoudis, predsjednik Udruženja trenera Eurolige, dvostruki dobitnik priznanja “Aleksandar Gomeljski, višestruki prvak Evrope, govorio je o aktuelnim temama u evropskoj košarci.
Gospodine Itoudis veliko hvala što ste izdvojili svoje vrijeme za portal BHbasket. Najprije da vas pitamo kako provodite vrijeme nakon završetka sezone u Euroligi?
“Moj doprinos kao predsjednika Udruženja trenera Eurolige je organizacija seninara za trenere. ove godine to radimo 21., 22. i 23. juna u Atini i ovo je prilika da pozovem trenere iz Bosne i Hercegovine da doću i prisustvuju ovom velikom eventu. Očekujemo da će biti preko 500 trenera iz cijelog svijeta”.
Vratimo se na Final-four u Berlinu. Panathinaikos je osvojio sedmi naslov. Šta je po vama presudilo u finalnoj utakmici sa Realom?
“Takav je format da dođe se do toga nakon što se igra liga, nakon što se igra play-off, da se igra jedna utakmica koja odlučuje ko ulazi u finale i jedna utakmica koja odlučuje ko je prvak Evrope. U evropskom takmičenju imamo trodimenzionalno prvenstvo. Počinje se da se igra svako sa svikim, onda idemo na play-off koji je NBA stil, pa se vraćamo u NCAA. Mislim da je došlo vrijeme da se to promijeni. Ali da se vratimo na samom pitanju. Panathinaikos je zasluženo dobio Final four i postao prvak Evrope. Mnogo sam srećan zbog toga. Panathinaikos se nakon 13 godina pojavio ponovno na Final four i osvojio. Bilo je veoma teško formirati tim iz početka i doći do samog finala i osvojiti ovu titulu. Bile su dvije različite utakmice u polufinalu protiv Fenera i u finalu protiv Reala. U polufinalu protiv Fenera bili su dominantni i vodili su do početka sa velikom razlikom. U samom finalu vratili su se poslije -14 i dobili su utakmicu u drugom poluvremenu. Bitno je sa takvim Realom, koji je dominirao cijelom Euroligom, biti uz njih, a oni su bili u utakmici, imali su -6 na poluvremenu. Kada je trebala da se lomi utakmica i odbrambeno i napadački kod Panathanaikosa zablistali su Sloukas, Nunn i Lesort, koji od početka sezone igraju fenomenalno, naravo uz sve ostale. Faktori su bili Kalaitzakis, Papapetru, koji je odigrao sjajno protiv Maccabija u play-offu. Da ne zaboravim i Granta, koji je ključni igrač u odbrani i napadu. Pogodio je dvije trojke na početku utakmice kada je Real tajtički htio da ide ispod pick-and-roola, da rizikuje njegov šut, ali je on pogodio dvije trojke. Real je protiv Olympiacosa pogodio sve trojke kada su ostajali sami. U tom finalu promašili su dosta otvorenih trojki, a Panathinaikos je imao igrače koji će pogoditi za tri poena. Tako da im čestitam od srca”.
Već ste na neki način otvorili problem organizacije Eurolihe. Igra se ligaški dio, pa play-off, pa Final-four. Evo i Jasikevicius je rekao da je besmislena utakmica za treće mjesto. U kom pravcu bi trebalo da se ide u organizaciji, imate li prijedlog?
“Imam prijedloge, sigurno. Imam prijedloge o kojima na najvišem nivou razgovaram i sa ljudima iz Eurolige, a i između nas tri udruženja koje su u tom ekosistemu Eurolige. Pričamo o Udruženju igrača, o Udruženju sudija i Udruženju trenera. Normalno da bi željeli da čujemo i šta misle vlasnici, odnošno presjednici svakog kluba. Mogu da vam kažem da sva tri udruženje, jer sam imao sastanak i sa Udruženjem sudija i saUdruženjem igrača u Berlinu, i oni su za play-off. Zato sada pitanje ide prema vlasnicima, koji, naprimjer, dam jedan primjer o Panathinaikos, u tom Final fouru imao liniju, odnosno ljudi koji su bili na waiting list za jednu kartu u Berlinu je bilo 97.000. Znači 100.000 ljudi su čekali na red da li bi mogli da imaju jednu kartu za Final 4. Timovi na Final 4 su uzeli 500 nekih karata, možda oko 550. Jeste na kraju hala je bila puna Panathinaikosovih navijača koji su uzeli vjerojatno karte od, ne znam, od navijače Olimpijakosa, koji nisu prošli u finalu, od navijača, vjerovatno, Reala, neki koji su vjerovali timu i kupili karte ranije i tako dalje. Ja samo postavljam sad pitanje kako bi to bilo drugačije da se to igra jedna serija u finalu između Panathinaikosa i Real Madrida, pet utakmice, tri utakmice u Madridu, dvije utakmice u Atini i tako dalje, best of five. Zavisi kako će da bude rezultat. Iznos i prihod koji bi imali gazde bio bi veći, zato što navijači su već odlučili, žele da gledaju Euroligu. Euroliga jeste najbolje prvenstvo u Evropi, što se tiče košarke, i oni su odlučili, oni su željeli da gledaju. Ne treba da napravimo neku specijalnu anketu. Vi kao novinari, mi kao treneri, sudije kao sudije, oni su svi vidjeli što znači Euroliga. Treba da se radi nešto da bi se poboljšalo to i da se ima više utakmice. Fakt koji su govorili da na Final fouru postoje iznenađenje ili bilo šta. Ja da vam vratim malo nazad prošle godine. Partizan, koji je bio autsajder, je otišao u Madridu i vodio 2-0. Zato što je igrao bolje i zato su vodili 2-0. Da nije se desilo onaj incident, sada bi, vjerovatno, ne znamo šta bi bilo kad bi bilo. Real je na kraju je osvojio zasluženo. Ali trebam da kažem da na početku, prije tog prvog susreta između Real Madrida i Partizana, svi su govorili da je Real Madrid favorit i da je Partizan autsajder. Ali desilo se to i ove godine. Olimpijakos , koji nije imao home court advantage, je uspio da se plasira u Final 4 izbacujući Barcelonu koji je i imao dobar tim i imao home court advantage. Želim da kažem da postoji play-off. Košarka je play-off. Mislim da smo zreli kao i naša publika, ljubitelji košarke i svi da se ide pram tome. Normalno mi to ne možemo, mi se samo možemo da predlažemo kao Udruženje trenera, mi se samo možemo da se dogovorimo s Udruženjem igrača. Predsjednik udruženja igrača Bostjan Nahbar je za play-off i sudije su za play-off. Sudije njih 68 njih počinju na robbing round sistem, onda spadaju na play-off na 28 i na Final 4 spadaju na 8. Osam od njih na kraju su na play-off. Zamislite da smo imali play-off, to znači više utakmice, više sudija i više publike, i interesovanje za košarku biće još veće i veće. Ne treba da se nešto plašimo, da ako se igra finale, da će se samo ljudi iz Real Madrida ili ljubitelj košarke iz Bosne mogu da putuje u Atenu ili u Madridu da gledaju utakmice. Ljubitelji košarke iz Izraela bi mogo da putuje da gleda košarke, ili ljubitelj iz Nkemačke, kao što je u Champions League. Ne verujem da je samo, ako je Champions League, između sad bio je Dortmund i Real Madrid, da su samo navijači Real Madrida i samo navijači z Dortmunda bili na finalu.
U prošloj sezoni 5-6 trenera u Euroligi je dobilo otkaze. Duško Ivanović nakon četiri kola. Koliki je pritisak na trenere. Da li su oni samo krivci ili ima i drugih faktora?
“Sigurno da kad pričamo o nekom timskom sportu, nije samo jedan krivac. Ali da li je najlakša odluka u tom trenutku da se nešto promijeni? Možda jeste, možda nije. Ali uspjeli smo i kao Udruženja trenera i unutar ekosistem Euroligi da se ispunjavaju ugovori i ako dođe do razlaza. Barem smo to uspjeli da uradimo, da se ispune sve obaveze sa strane kluba. Klub je toliko, da tako kažem, neodlučan. Potpisao jednog trenera i nakon dva kola ili nakon četiri kola, što kažete, da ga otkaže. To treba da se oni pitaju zašto su došli do te odluke. Želio bih da dotaknem jednog podatka koji je od službenog doktora Eurolige. On je izašao sa nekim podacima koje su veoma bitni i za vas, novinara, da se bavite tim. Rekao je da je samo sedam igrača u zadnje dvije sezone su uspjeli da igraju na svim utakmicama. Znači, dosta imamo povreda u Euroligi. Kakve su povrede? To je druga tema. Tako da su jedan factor povrede. Ako ti nemaš igrača… Da govorim o samom sebi u Feneru. U tom periodu gdje smo imali sedam utakmica, šest od njih bile su na strani, ja nisam imao šest igrača u rosteru. Na nekoj utakmici smo bili minus šest, na drugoj utakmici minus pet, na trećoj utakmici minus četiri i tako dalje. Znači, nismo bili u kompletni . To je veliki, veliki minus. I u tom periodu, kad izgubiš tri utakmice, a onda dobijemo Real u produžetku, ali nas je to sve koštalo. Ne želim da kažem da je to bio jedini razlog. Postoje razloze koji su različite prirode . Jedan primjer koji je, sa druge strane, dobar je Panathinaikos. Novi sistem, novi trener, za to treba vremena. Treba mnogo vremena. I šta su radili, podružili su dalje, ostali su se zajedno, bez obzira što su na početku gubili. Što je nešto normalno da tako kažem. Ponavljam, treba izgubiti, treba koristiti i poraz mnogo puta da bi stvorio karakter, da bi stvorio te neke navike koje treba da imaš kao pobjednik da bi išao dalje. Ne može da ide samo ovako. Dodali su neke igrače, napravili su neke promjene, ostali su zajedno i sigurno to je nešto što je veoma teško raditi u prvoj sezoni, osvojiti. Nešto što je za svaku čast, i Erginu, i svima koji su radili, i svim igračima, i upravi tima. Znači imamo jednu stranu koja je dala rezultat, koja je imala strpljenje i vjerovanje.
Po vama kakva je budućnost Eurolige. Dubai je ušao u ABA ligu, možda je to odskočna daska za Euroligu. Da li mislite da će doći do toga da Dubai igra u Euroligi?
Ja sam za. I kao Itoudis i kao predsjednik Udruženja trenera, i kao ljubitelj košarke. Ja sam za to da se Euroliga proširuje. Treba nam više klubova koji pokazuju neku ekonomsku stabilnost, dugoročnu ekonomsku stabilnost i koji imaju viziju. U fudbalu se pokazuje da imaš više timova koji imaju ekonomsku stabilnost u tom ekosistem Champions League ili u tom ekosistem Europa League ili u tom ekosistem Conference League. Znači imaš tri lige koji imaju i pokazuju stabilnost. Nemoguće da se jedan tim tek tako napravi bankrot ili da ne plaća na vrijeme ili da nema određen budžet koji će te dovesti do toga da budeš kompetitivan u jednoj takvoj atmosferi, u jednom takvom udruženju. Da li igraš Champions League, da li igraš Conference League ili da li igraš u Europa League. Što znači da je više timova, znači više posla za igrača. Ako proširiš ligu i dodaješ neke klubove koji imaju tu ekonomsku stabilnost i koji imaju garancije da dugoročno će pokazati nešto kao plan koji će dodati drugu dimenziju u našem okruženju, dobro je došlo. Znači više timova znači više posla za igrača, više posla za trenera, više posla za fizioterapeuta, više posla za novinara. Veće je zainteresovanje zato što ulaze klubovi koji mogu da investiraju. Mogu da dovedu dobre igrače, mogu da dovedu dobre trenere. Da stvori jedan ekosistem koji je veoma kompetitivan. Tako da malo generalizujem, a ne volim da generalizujem, ali ja sam za da se proširuje. Ja sam za da se to proširi, da se može napraviti kombinacija. Sigurno ovdje ne mogu da vam kažem sve moje ideje i prijedloge koje imam. To ću razgovarati na nivo predsjednika, na nivo Eurolige.
Gospodine Itoudis koliko su Euroligi nedostajali ruski klubovi CSKA, Uniks, Zenit… u prethodne dvije sezone…?
“Od ruskih timova ja bih dodao isto Lokomotiv. Znači CSKA, Zenit, Uniks, Lokomotiv, imaju mjesto u evropskim takmičenja. Generalno, sport spaja, praviš prijatelje kroz sport. Nemojte da zaboravimo da smo u olimpijskoj godini, što od naših starih Grka olimpijske igre značile da se prestaje bilo koji rat, da se prestaje bilo koja je agresija, i da se radi sporta, da dođu ljudi bliže i da pokazuju šta mogu da rade u sportskom terenima. Znam da to nije do nas, znam da je to neka politička odluka, poštem političare, ali želio bih da sa moje strane da kažem da je sport spaja, da je sport i emocije koje sport daje nešto što ne mogu da opišem. Treba to živjeti, treba to biti na terenu i osjetiti šta znači biti sportaš, što znači biti u sportu. Ja se nadam da će to, prije svega ja kao čovjek, i kao čovjek iz košarke sam protiv bilo koje agresije, bilo kojeg rata. Ja bih volio da cijeli svijet bude u miru.
Vratimo se malo na ’90., Zagreb i Pepsija Božića?
“Žao mi je što nije sa nama. On je stvorio taj KK Zagreb, taj Novi Zagreb. Kroz njegove ruke su prošli igrači koji su igrali na evropskoj sceni, koji su bili reprezentativci. Imamo, recimo, Tomića, Sesara, Simona, dosta igrača…Hvala Bogu, imam dosta prijatelja, dosta drugara koji dan danas pričamo, razgovaramo, imamo priliku da se vidimo. Moj najbolji prijatelj Igor Jukić, koji je profesor fakulteta i koji se bavi performansama. Ja ću da se vidim sa njim sutra putujem u Mađarsku i tamo imamo jednu kliniku gdje će biti Igor, vidio sam ga u Berlinu. Dan danas smo u dobrim odnosima. Dosta ovih mojih kolega koji su igrali basket tamo. Naprimjer, Anzulović, Dražan Anzulović, koji je postao uspješan trener, imali smo priliku da se vidimo. On je radio u Eniseju, ja u CSKA. Imam veze i zahvaljujem se svima. Za mene je jedan veoma, veoma bitan period mog života u Zagrebu. Da vam kažem i nešto što je u tom periodu kad sam ja bio u Zagrebu, Pepsi je bio se dogovorio sa Željkom kad je Željko kao igrač odlazio iz Partizana i sada se tražio njegov sljedeći klub, gdje će igrati. Usmeno, Pepsi ga je nagovorio da dođe da igra u Zagreb. Željko je bio u armiju u Zagrebu, imao dobar odnos sa Pepsijem. Ali u tom trenutku pozvao ga je Kićanović i pitao da izabere da li će biti trener ili igrač. Hvala Bogu, dobro je izabrao i postao trener.
Evo dakle, radili ste u Zagrebu, dobro se poznajte sa Željkom Obradovićem. Da li ikad u nekoj svojoj projekciji možda ponovo radili na ovim prostorima?
“Ja sam profesionalni trener i hvala Bogu moja agencija koja se bavi time. Da li je to Evropa, da li je to Amerika, da li je to bilo gdje. Ako dođe klub koji ima projekat koji se slaže sa mojim očekivanjima, sa svojom motivacijom, jer uvijek imam dosta motivacije i mislim da košarka može da se razvije još i ja također da pomažem ka tom pravcu. Ne mogu da kažem nešto ako je to na nekom hipotečnom nivou. Kad dođe neka prilika, sve ćemo da prozgovaramo, ali ne kažem ne.
Razgovarao sam sa Željkom Obradovićem i on je imao reprezentativno iskustvo i rekao je da više nikada neće biti selektor nijedne reprezentacije. I vi ste imali iskustvo, vodili ste Grčku.
“Željko je to govorio da, i kad smo bili zajedno. I to mi je govorio i savjetovao, da vam kažem iskreno, da je teško biti i u to vrijeme, kada je bilo manje utakmica, a sada ih je mnogo više. Teško je biti trener jednog kluba koji je kompetitivan, koji je na najvećem nivou sa takmiči i da bude još i trener reprezentacije. I to sam ja doživio kao trener Fenera i trener reprezentacije. U to vrijeme nisam znao kako će da se razvije situacija sa Fenerom, ali u tom trenutku sam rekao da sam veoma ozbiljan, da bi mogao da imam fokus na jednoj dimenziji, samo na jedan tim. Zato sam mi rekao da u treću godinu, odnosno ja sam ove godine imao ugovo sa reprezentacijom, rekao sam da ide trenera sljedećeg trenera, jer je veoma teško to što sam doživio. Igrali smo Euroligu protiv Zvezde i završi se utakmica. Odmah iz hale Fenera ja i Calathes smo išli na aerodrom, uhvatili avion, putovali do Grčke, gdje smo se sutradan našli sa igrače. Četvoricu vidim prvi put. Kakva je to hemija, kakav je to način saradnje. Nije to lako ni za jednog trenera. Hvala Bogu, sad FIBA i Euroliga su naš jedan zajednički stol da sjedne i da porazgovaraju,
Kakav je Vaš savjet za mlade trenere?
“Prije svega da vole to što rade, da razviju svoja znanja kroz seminare, kroz praćenje utakmica, analiziranje utakmice i da se razviju, ali da vole to što rade. I nije dovoljno samo da voliš to što radiš, nego da baziraš također, odnosno da pojačaš to što voliš sa znanjem, sa iskustvom. I da se ne odmah prebrzo ili budu toliko emotivno srećni ili da padaju emotivno. Život ima padove, život ima trenutaka koji ne ide kako si ti mislio ili kako si ti planirao, ali treba dodati još vjerovanja, još znanja, još iskustva i da imaju hrabrost da kažu svoje ideje ili da primjenjuju svoje ideje na terenu. Nijedna ideja, i to pamtim od pokojnog profesora Nikolića, koji je na jednom treningu rekao, onaj koji ne radi izmjene, onaj koji ne primjenjuje nešto na terenu, taj je koji gubi, odnosno ideje koje imaš u glavi, koje si ti mislio na papiru da to i radiš. Pokušaj to da radiš na terenu i onda ćeš da dobiješ odgovor da li je to vrijedi ili ne vrijedi, da li to odgovara tvojim igračima koje u tom trenutku vodiš.
Na kraju smo razgovora, dva kraća pitanja. Finale NBA lige, Boston ili Dallas?
“Biće veoma interesantno. Boston koje u zadnjim godinama je tamo, tu je, izgubio jedno finale 2022. ako se ne varam da je tako od Golden Statea. Biće veoma interesantno. Ne bih mogao da napravim neka poređenja. Nisam dobar za prognoze. Ja volim da gledamo dobre utakmice, da imamo dobre ideje i da analiziramo se naše strane kao treneri i da uživamo u košaru. I
Koliko je realan Vaš odlazak u Barcelonu?
“Ja sam free agent i rekao sam, moj agent radi na tom pravcu da razgovara sa nekim timovima koji su pokazali interes. Za sad ja ne mogu nešto da kažem vama. Ne postoji nešto što je oficijalno.
Edin Skokić
