Imaš sve i na kraju ostaneš bez ičeg. Bez Kupa Radivoja Koraća, bez titule Aba lige, bez Eurolige. Kada kažemo imaš sve onda mislimo na finansije i supermoćan igrački kadar.
Kada kažemo imaš sve mislimo i na prednost domaćeg terena u finalnoj seriji Aba lige, ali…
Umjesto da snagu svog tima kanalište na parket, prvi čovjek Crvene Zvezde Nebojša Čović pokušao je splektaranjem, sumnjama i teorijama zavjere van terena doći do pobjede.
U prethodnim takvim “paranoičnim dvobijima” sa Duškom Vujoševićem je izašao kao pobjednik, ali iz “podgoričkog ruleta” nije. Priča o sudijama u trenutku kada imate duplo skuplji tim je odraz slabosti.
Zbog tgoa je Čović počeo “specijalizirani rat”, ali ne na kraju kapitulirao. Pred finalnu seriju pritiskao je sudije, poslije treće utakmice prijetio neigranjem i traženjem ekspertize, a poslije četvrte može samo da se pokunji, pogleda u ogledalo i kaže: Da, ja sam kriv!
No, od takvog egocentrika to je teško očekivati. Da prizna sopstvenu grešku. A lijepo smo mu govorili da poslije druge utakmice nacrta Dejana Radonjića. Crvenoj Zvezdi je trebala smirenost i da prelomi susret kada je potrebno.
Opet su večeras imali +8 49:41 i opet izgubili. Opet su u posljednjih 70-ak sekundi ušli sa prednošću i prodali lopte.
Zbog toga se nikako ne možemo oteti utisku da su Čovićeve paranoje devastirale momčad. Pa šta je očekivao u Podgorici? Da ga dočeka crveni tepih i cvijeće. Ako je to uistinu očekivao onda je zalutao u sport bez obzira koliko debeo bio njegov bankovni račun.
E.D.S.
