Ko je u djetinjstvu i mladosti makar držao stripove u rukama, dobro zna za Velikog Manitua, boga i vrhovnog duha sjevernoameričkih Indijanaca. Ko, s druge strane, u životu nije otvorio ni bajku, ni basnu, niti kakvo elementarno štivo, očigledno je preskočio i ključne lekcije o bontonu, vaspitanju i kućnom odgoju.
Ovo je neophodan uvod u priču o Edinu Atiću, aktuelnom košarkašu sarajevske Bosne BH Telecom. I to s debelim razlogom, potaknut nemilim dešavanjima na jednom od posljednjih treninga reprezentacije Bosne i Hercegovine. Da je dotični ponio makar zrno kućnog vaspitanja sa sobom, mnoge bi stvari pod obručima i oko njih izgledale bitno drugačije. No, manjak bontona je na koncu njegov lični problem, ali način na koji se to prelijeva na parket i javni novac postaje problem svih nas.
Najveći problem sarajevske Bosne BH Telecom jeste činjenica da Atić, kako nezvanično saznajemo iz dobro upućenih košarkaških krugova, godišnje inkasira basnoslovnih 500.000 KM. Da stvar bude gora po zdrav razum, to su u najvećoj mjeri pare poreskih obveznika Kantona Sarajevo. I prošle sezone je na račun pospremio tek nešto malo manju cifru, a šta je sarajevski klub zauzvrat dobio na parketu?
Prvo i osnovno – čistu nervozu i demonstraciju sile. Na treninzima je bahato šutao bočice sa vodom, dok su prisutni obarali poglede jer mu niko nije smio ili htio reći ni riječi. Vrhunac nepoštovanja vidjeli smo kada je otvoreno odbio poslušnost treneru Muhamedu Pašaliću i hladnokrvno odbio da uđe u igru. Ponašanje nedopustivo i za seoske lige, a kamoli za klub imena i renomea nekadašnjeg evropskog prvaka.
Postavlja se logično pitanje: hoće li takvu vrstu hirova i bezobrazluka tolerisati selektor i trener Bosne BH Telecom Dario Gjergja? Hoće li mu u reprezentativnom dresu procenti šuta biti bolji od onih žalosnih protiv Italije, gdje je iz igre gađao 1/6 (katastrofalnih 16,7 posto), ili protiv Litvanije sa 2/6 (tek 33 posto)? Hoće li se konačno posvetiti samoj košarci ili će nastaviti rasipati energiju na discipline koje nemaju veze sa sportom?
Vidjet ćemo vrlo brzo. U međuvremenu, pola miliona maraka koje su građani i sirotinja Kantona Sarajevo uplatili kroz poreze, uredno je leglo ili će leći na njegov bankovni račun.
O, Veliki Manitu – rekli bi Indijanci, dok se sarajevska i bosanskohercegovačka košarkaška publika samo u nevjerici hvata za glavu.
E. Skokić
