August ili kolovoz je mjesec u kojem nesavjesni školarci imaju popravne ispite. U slučaju KS BiH popravnih ispita u augustu poslije svih promašenih mjeseci ne smije biti.
U prvom redu tu mislimo na dopredsjednika u ostavci Seju Bukvu i sportskog direktora sa flasterom preko usta Sinišu Kovačevića. Prvi je, dakle, naumio da ide. Zašto onda, Sejo, ne ideš?
Njegov mandat pamtit ćemo po velikim količinama „prljavog veša“ i činjenici da je izdanak njegove škole košarke Džanan Musa preskočio važne kvalifikacijske utakmice za BiH. Nije se oglasio glede toga, iako se u košarkaškim kuloarima špekulira kako je njemu najvažniji procenat od budućeg ugovora Džanana Muse i Brooklyn Netsa.
U njegovom mandatu nismo uspjeli naturalizirati inozemnog košarkaša. Šta više, njegovb pajtaš Miodrag Miško Ražnatović, dva puta nas je povukao za nos. I vuče i dalje… Imamo li dostajanstva i onog bosanskog prkosa i inata ili je sve otišlo u Honduras? Sejo, valjda zna!
Kada je riječ o Siniši Kovačeviću treba li o njemu trošiti riječi. Sportski direktor koji ide samo na ciljana gostovanja i koji govori samo za odabrane portale. Na press-konferencijima, poput posljednje u Tuzli, skrije se u mišiju rupu. Zašto je on, zaboga, u reprezentaciji? Zbog pariteta?!
I on ne smije izaći na popravni ispit u augustu, kao ni Bukva, jer nas u septembru čekaju historijske kvalifikacije za plasman na SP. Bugarska, Češka i Finska. Dule u kompletnom sastavu može te reprezentacije pregaziti kao „plitak potok“, ali je neophodno obezbijediti sve druge preuslove.
Očekivati to od Bukve i Kovačevića je već stvar iluzija. Toliko puta su pali na ispitu da jednostavno oni ne smiju dočekati septembar na funkcijama u KS BiH. Dosta! Idite kući!
N.S.
