Haris Pašić, mladi trener iz Tuzle, od ove sezone vodi juniorski pogon Slobode. Za portal BHbasket govorio je o planovima i ciljevima, kao i svojim počecima u trenerskom poslu.
Zbog čega ste se odlučili posvetiti trenerskom pozivu?
Moj cijeli život bio je vezan za sport, košarku i takmičenja. Tako da je normalan slijed događaja bio da nakon završetka igračke karijere, i studija odpočnem se baviti i trenerskim poslom.
Gdje ste počeli vašu trenersku karijeru?
Moja trenerska karijera je počela odmah nakon završetka studija. Pomogao sam profesoru sa fakulteta na njegovoj doktorskoj disertaciji u KK Falcons. Vlasniku kluba se svidio moj rad i pristup, tako je došlo do saradnje. Iz sezone u sezonu sam učio i usavršavao se. Nakon kvalitetnih rezultata dolazi do saradnje sa IBU Spartans iz Živinica. Imali su u cilju da ostvare sto kvalitetnije rezultate u A1 ligi i da radimo na afirmaciji mladih igrača. Kada pogledam unazad mogu reći da sam ponosan na sve sto smo tada postigli i na rezultate koje smo ostvarili. Bili smo najmlađi u ligi a danas ti momci sada žive od košarke. Te sezone izabran sam za najboljeg mladog trenera po izboru ugledne stranice Eurobasket. Moj trenerski put se nastavio u Gračanici gdje smo uz skroman roster ostvarili visoke rezultate. Ne dugo zatim, dobio sam par ponuda za inostrane klubove, ali s obzirom na cjelokupnu tadašnju situaciju sa Covid 19 ipak ostanem u Tuzli, i da se odlučim za poziv u KK Dragons.
Kako je došlo do vašeg dolaska u omladinski pogon Slobode?
U julu 2022.godine, dobio sam poziv iz OKK Sloboda i nisam previše razmišljao. Sloboda je dio mene, svi koji me poznaju znaju da sam dijete Slobode i Sloboda je više od ljubavi i emocije.
Kakvi su uslovi u klubu za razvoj mladih igrača?
Sve u klubu je na jednom profesionalnom nivou, od ljudi iz organizacionog tima do dvorane i adekvatnih uslova za rad. Ostalo je na nama trenerima da izvučemo maksimum iz svakog dječaka.
Kao mlad trener da li “kopirate” rad nekih poznatih stručnjaka?
Od prvog susreta sa loptom imao sam kvalitne pedagoge i trenere pa od svakog pokušavam da izvucem ono najbolje što su radili da usavršim na neki svoj način i pristup. Što se tiče trenerskog pečata najviše sam zahvalan mom mentoru Damiru Mulaomeroviću koji me je usavršio, usmjerio mi pogled na bitne stvari i koji je tu za mene 24 sata iako je sada u Zagrebu. Pokušavam da često gledam utakmice Cedevite i da se posavjetujem sa njim oko detalja. Tako da mogu reći da je za mene Coach Mulaomerović profesor Nikolić.
Vaši ciljevi za budućnost?
Kao mlada i ambiciozna osoba, koja se bavi trenerskim poslom, svakim danom sebi postavim visoke ciljeve. To kako zacrtam sebi tako zacrtam i svojoj ekipi. Možda ponekad nerealan cilj postavim jer u sportu je sve moguće. Želim da na svakom treningu i utakmici izvučem maksimum iz ovog tima, i nadam se da ce se ta posvećenost igri koju svi imamo i osjecamo isplatiti i donijeti nam uspjeh.
N.S.
