Piše: Damir Bećirović
Kada se priča o tuzlanskoj košarci, to neodoljivo podsjeća na dokumentarce Michael Moorea u kojima prikazuje siluete praznih gradova po Americi koji su nekada odisali bogatstvom i uspjehom. Grad koji je iznjedrio prvakinje Evrope, koji je imao stabilnog A1 ligaša u nekada najjačoj evropskoj ligi, grad Kinđeta i Raze, danas samo posmatra siluete svojih nekada slavnih klubova Slobode i Jedinstva.
Istina, u međuvremenu su se oba kluba ugasila, kako bi se izbjeglo plaćanje milionskih dugova, da bi se pokrenuli novi klubovi istog imena, što ništa ne mjenja na stvari, tuzlanska košarka i dalje tone sve dublje.
KK Jedinstvo je u međuvremenu ponovo zapalo u dugove i opet je na izdisaju, a malobrojna uprava planira po ko zna koje podmlađivanje ekipe, zaboravljajući brzo kako su prije tri godine potrošili pravo malo bogatstvo na dovođenje stranih igrača sumnjivog kvaliteta, pri čemu su domaće i mlade igrače gurnuli u drugi plan. Treba reći da Jedinstvo ima sjajnu pionorsku ekipu, ali je još uvijek rano da te igračice preuzmu bitniju ulogu u seniorskoj košarci.
OKK Sloboda je potpuno drugačija priča, nakon perioda velike popularnosti Sloboda-Dite u godinama nakon rata, kada je klub igrao sjajno u Evropi i Jadranskoj ligi, ali ipak bez značajnijih rezultata u domaćem prvenstvu, slijedio je “tranzicijski period” obilježen tavorenjem u sredini tabele, pri čemu je najveći uspjeh bila prodaja igrača (Kikanović, Milošević, Halilović). U ovom periodu se osniva OKK Sloboda i priprema teren za gašenje KK Sloboda-Dite.
E ovdje se vraćamo u sadašnji trenutak, imamo OKK Slobodu, klub koji ima sve pretpostavke za uspjeh, ali ipak uspjeh je izostao. Zašto?
Zato što sport ne trpi improvizaciju. Sport je egzaktna djelatnost koja ima svoja pravila i zakonitosti. Nažalost u OKK Slobodi je bilo previše improvizacije i lutanja, šo se pokušalo sakriti parolama tipa “košarka se vratila u grad”, sve dok nije došao organizovan protivnik (KK Spars), koji je razotkrio sve slabosti novog gradskog kluba. Čini se da se još uvijek u Slobodi nisu oporavili od toga, jer se ništa bitnije promijenilo nije.
Ipak, rekao sam da je OKK Sloboda drugačija priča. To je zato što OKK ima šansu da uspije, jer ima agilnog i moćnog predsjednika koji voli košarku, podršku gradske vlasti, što jamči finansijsku stabilnost, poznate i “jake” ljude oko kluba, fantastične uslove za rad, ali ljudi koji vode taj klub trebaju shvatiti da neke stvari kod njih nisu postavljene onako kako bi trebale biti i da klub zahtjeva profesionalce koji znaju kako sport funkcioniše.
Čim prije shvate, tuzlanska košarka, barem muška, će vrlo brzo krenuti stazama uspjeha.
