Dok uživamo u posljednjim vrelim danima ovog ljeta, možemo slobodno napisati da je ljeto 2013 godine ispisalo jednu od najljepših košarkaških i sportskih priča u našoj zemlji od kada ona postoji kao samostalna država. Mladi košarkaši, juniori i kadeti, su u A diviziji evropske košarke. Konačno smo tamo gdje nam je mjesto, u eliti, konačno se naši momci, a uskoro nadam se i cure, mogu boriti za medalje na prvenstvima starog kontinenta.
Gledajući završnicu EP-a na Ilidži nisam mogao sakriti oduševljenje na koji način naši reprezentativci nose “najdraži dres”. Takva, slobodno se može reći, fanatična borbenost ne može nikoga ostaviti ravnodušnim, ali i ne učiniti nas ponosnim što ova zemlja ima takvu djecu. Ne treba zaboraviti i da je KSBiH učinio sve da momci uspiju, moramo reći da je kompletno košarkaško Sarajevo bilo uz te momke, a posebno treba da raduje što su legende poput Markovića, Avdića i Firića stali uz cijeli projekt buđenja naših mlađih selekcija. Pa Neno je umjesto da slaže roster u klubu koji ga plaća, ili da se izležava negdje na plaži, cijelo ljeto proveo uz juniorsku reprezentaciju, Firić je prošle godine započeo selekciju ove kadetske reprezentacije, a Avdija je dobri duh košarkaškog Sarajeva uvijek na usluzi i spreman pomoći.
Posebno je na mene ostavilo utisak ono što se dešavalo nakon utakmice u polufinalu, mogli smo vidjeti iskrenu, nepatvorenu, dječiju radost. Mogli smo osjetiti koliko su tim, klapa, kada su sa navijačima zapjevali “Bit će Bosna opet šampion”, ili kad su na centru svi igrači zapjevali neku njihovu zajedničku “za svoju dušu”.
Zato naklon i kapa do poda!
A onim velikim zmajevima poruka, neka vam daju DVD utakmica naših kadeta, da pogledate, i neka vam bude jasno da bez borbe, zajedništva i ljubavi za dres koji se nosi nema rezultata. Još su pripreme i možda kritika nema smisla, ali treba upozoriti. Nemamo kvalitet da na rutinu ostvarimo rezultat, ali moramo imati srce i moramo imati neku zajedničku “za dušu”, da je zapjevamo sa navijačima, a ne kao prije neki dan da na poziv navijača u Jesenicama da ih igrači dođu pozdraviti, samo Wright digne ruke i otpozdravi.
Pod hitno naći neku “za dušu” pa makar bila i na engleskom! (Damir Bećirović)
