Ibrahim Krehić, čuveni bh. košarški stručnjak, bio je u stručnom štabu Bosne je postala prvak Evrope u Grenoblu.

Za portal BHbasket prenio je svoje utiske o osvajanju titule, kao i cijelokupnom ambijentu prije i nakon utakmice.

“Prije 41. godinu tačnije 5. aprila 1979. godina KK Bosna postala je šampion Evrope, i to je tada bio najveći uspjeh YU klupske košarke. Imao sam zadovoljstvo da učestvujem u stvaranju i razvoju te ekipe kao član stručnog štaba zadužen za kondicionu pripremu košarkaša. Potajno smo se mi i nadali, naravno više željeli da napravimo takav rezultat. Često kada nešto ne bi išlo kako smo planirali ,šalili smo se ode nam titula šampiona Evrope. Desilo se obratno sistematskim i dugogodišnjim timskim radom, našeg rukovodstva, stručnog štaba i igraća dočekali smo i taj dan. Borili smo se za titulu Evropskog prvaka protiv talijanskog Emersona. Koji je prije utakmice važio za apsolutnog favorita sa nekoliko američkih igrača. Bosna samo sa svojim igračima koje je sama stvarala dugogodišnjim radom. Uspjeli smo da igrače psihološki pripremimo za utakmicu, naravno u tome najzaslužniji je bio naš prvi trener Bogdan Tanjević”, ističe Krehić.

U nastavku govorio je o samom susretu protiv Emersona.

“Taktika je bila dobro napravljena imali smo malih problema sa zdravljem našeg prvog centra, koji je dan ranije imao visoku temperaturu 39. Te ja naš ljekarski ti cijelu noć bdio nad njim i uspio ga oporaviti, a bez njega sigurno ne bi uspjeli. Kada su igrači istrčali u dvoranu svi su skočili na noge, oko 12.000 gledalaca većinom italijanskih navijača. Naših je bilo daleko manje . Utakmica je bila na vrlo visokom nivou sa puno koševa. Tempo i ritam smo mi diktirali jer smo znali dasmo bolje od njih spremni. Tako je i bilo, naši glavni igrači bili su na visokom nivou igre. Varajić, Delibašić koji je postigao 30 poena i to skoro nevidljivo jer se maksimalno posvetio timskoj igri. Radovanović sa svojim skokovima i značajnih 10 poena. Potom Hadžić koji je izvanredno vodio igru tima te Đogić. Također i ostali igrači dali su svoj doprinos u pobjedi. Pobjeda je mogla biti i uvjerljivija ,ali smo se malo ranije počeli radovati srećom to nas nije koštalo”, izjavio je Krehić.

U nastavku renomirani košarkaški stručnjak je govorio o atmosferi nakon pobjede.

“Na kraju utakmice nastupilo je oduševljenje i i radost svih nas koji smo bili tamo i naših navijača u dvorani i u cijeloj Jugoslaviji. Nastalo je međusobno čestitanje, grljenje i izlivi radosti. Naravno to je dugo trajalo, dvorane smo svi skupa otišli u hotel na večeru. Zatim smo svi skupa igrači, stručni štab, naše rukovodstvo kao i jedan broj naših najvatrenijih navijača i simpatizera, otišli u jedan klub Grenobla gdje je se naša fešta nasatavila. Poslije smo otišli na spavanje i odmor ali se od sreće i radosti nije moglo ni zaspati. Vrlo rano smo se ustali, doručkovali pripremili svoje stvari i imali transport do Aerodroma. Tu su nas čekala dva aviona jedan za tim, rukovostvo i naše najbolje prijatelje ( sponzore, saradnike itd. U drugom avionu su bili naši navijači. Igrači Bosne u Sarajevo su se vratili 6. aprila, na Dan grada Sarajeva, a na aerodromu ih je dočekalo 15 hiljada navijača. “Studenti” su nakon toga špalirom ispraćeni do dvorane Skenderija, gdje se održavala svečana sjednica Gradske skupštine i 3 hiljade prisutnih je ovacijama pozdravilo šampione Evrope. Naš klub je dobio popriličan račun štete koji su u uzbuđenju napravili naši navijači. Naravno da taj račun nije nikada plaćen, to je bila kao neka šala. Radovalo  se danima, ali se mislilo i na play off koji nas je očekivao. Tada je bilo vrlo teško biti prvak Jugoslavije jer je naša tadašnja liga bila najjača u Evropi. Igrali su je tri vrhunske generaije Ćosićeva i Mokina, Kićina i Mirzina a kasnije Draženova i Kukočeva. Kroz te jake utakmice su se naši tadašnji timovi Cibona, jugoplastika i Partizan pripremali i osvajali Evropu, zaključio je Krehić.

R.BH.

FOTO: ENES SIJARIĆ / KNJIGA VREMENA

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here