Legendarni jugoslovenski i hrvatski košarkaš, član Kuće slavnih i ikona splitske Jugoplastike Dino Rađa, u emotivnom i krajnje otvorenom istupu bez dlake na jeziku secirao je propast vrijednosti u današnjem društvu i sportu, uporedivši odrastanje svoje generacije s haosom kojem svjedočimo danas.
Govoreći o temeljima na kojima su stasavali šampioni i prije svega zdravi ljudi, Rađa se prisjetio sistema od četiri nivoa odgoja koji je nekada bio svetinja, a koji je danas, nažalost, gotovo u potpunosti urušen.
Četiri nivoa odgoja: Od kuće do ulice
Nekadašnji NBA as slikovito je opisao kako je funkcionisao lanac poštovanja u vremenu kada se znalo ko je autoritet:
„U naše doba imao si četiri nivoa odgoja. Jedan je bio kućni, najvažniji; drugi je bio u školi – od profesora; treći je bio na treningu – od trenera; četvrti je bio na ulici. Ali ne mislim na ulični odgoj kao loš, nego da ti slučajno prođeš pored nekog starijeg susjeda, da nisi rekao ‘dobar dan gospodine’, pa da to mater čuje – nisi dobro prošao!“, podsjetio je Rađa na pravila kućnog reda i bontona koja su se usvajala bez pogovora.
Srozavanje autoriteta: Roditelji na tribinama, uvrede i pritisci
Uspoređujući to vrijeme s današnjim stanjem, slavni centar nije štedio kritike na račun modernih navika, roditeljskog uplitanja i potpunog gubitka respekta prema institucijama i struci:
„Danas u školi profesore omalovažavaju, nema poštovanja prema profesorima uopšte. Nema poštovanja prema trenerima – roditelji viču s tribina, vrijeđaju. Zaustavi te policija, ulaziš s njima u konflikt… Prije to uopšte nije bilo tako. Sve to zajedno, kad se zbroji i oduzme, ja mislim da je nekako naše vrijeme bilo poštenije.“
„Uopšte nije bilo veza – igrao je onaj ko je najbolji!“
Posebno bolna tačka za sve istinske sportske radnike jeste selekcija mladih igrača u modernim klubovima, gdje talent nerijetko gubi bitku pred novcem, poznanstvima i sponzorskim pritiscima. Rađa je bez uvijanja podsjetio kako se nekada dolazilo do dresa:
„Uopšte nije bilo veza i prijateljstava. Nije bilo priče ko će igrati zato što je nečiji sin ili zato što je tata sponzor ili nešto slično. Igrao je onaj ko je bio najbolji!“, zaključio je proslavljeni as.
Riječi čovjeka koji se popeo na vrh Evrope i ostavio neizbrisiv trag u svjetskoj košarci pogađaju pravo u metu – kao opomena i jasan putokaz roditeljima, trenerima i mladim sportistima šta se zapravo dogodi kada se izgube radna etika, poštenje i poštovanje prema autoritetu.
