Postoji ironija koju je teško ignorisati – KK Crvena zvezda slavi 80 godina postojanja, a i dalje nema pobjedu u play-offu Euroliga. Ni ove sezone. Ni s najskupljim timom u historiji.
Poraz od FC Barcelona u play-inu bio je samo formalnost, završni čin priče koja je od početka imala pukotine. Ovo nije krah jedne utakmice. Ovo je krah koncepta.
Dovesti deset stranaca, potrošiti ozbiljan novac i onda u trećem kolu već povući ručnu smjenom trenera – to nije strategija, to je improvizacija pod pritiskom. Dolazak Saša Obradović trebao je donijeti stabilnost, ali matematika je neumoljiva: protiv ekipa iz donjeg i srednjeg doma učinak 12-8 nije temelj za ozbiljan iskorak, nego jasan znak gdje je sezona izgubljena.
Euroliga ne prašta lutanja. Ona nagrađuje kontinuitet, sistem i hijerarhiju. Zvezda ove sezone nije imala nijedno od toga u dovoljnoj mjeri. Imala je imena, imala je budžet – ali nije imala identitet.
Najveći problem nije poraz od Barcelone. Problem je što taj poraz nije iznenađenje.
Jer kad sezona počne bez jasne ideje, završi bez rezultata. A između toga ostanu samo potrošeni milioni i još jedna godina koja se briše iz ambicija.
Za klub takve tradicije, to više ne može biti „loša sezona“.
E.S.
