Trener ŽKK Jedinstvo BHT Mirza Oštraković prokomentarisao je za BHbasket posljednja događanja u tom klubu, a nakon odlaska Naide Glotić u Rudar Sport iz Ugljevika. Također, Oštraković je otvoreno progovorio i o drugim stvarima iz tuzlanskog kluba.
Krenimo redom. Najprije o Naidi Glotić.
– Naida Glotić je došla sa pričom kako neće upisati fakultet i da čće je otac zbog toga vratiti kući, odnosno u Duboki Potok. Rekal je kako je otac, navodno, neće više finansirati da će se ona vratiti kući. Također, rekla je kako će s ocem prijepodne raditi na pijaci, a da će uvečer dolaziti na treninge. Ja sam joj kao trener na jednom od treninga u prisustvu svih djevojaka ponudio sljedeće: Da ima stan u blizini Mejdana, da trenida dva puta dnevno, da ima teretanu, da koristi bazen. Ponudio sam joj i 100 KM za hranarinu i 40. minuta u svakoj utakmici kako bi svjesno sebi pravila statisiku i pokušala za godinu ili dvije otići u inostranstvo. Međutim, ona je to odbila te je na početku priprema jutro išla raditi na pijaci, a uvečer je dolazila na treninge. Ponekad je dolazila i na jutarnje… Pošto je putovala svaki dan direktorica Brčaninović joj je predložila da donese račun od karte i da prijevoz klub reguliše. Ako je ovo loše što sam joj ja predložio, onda ne znam šta je dobro. Pri tome svi moraju znati da Jedinstvo BHT nema puno novaca i da se opredijelilo za rad s mladim igračicama – kaže Mirza Oštraković za BHbasket te je nastavio:
– Inače nije mi praksa da se upuštam u ovakve komentare, ali ovoga puta osjećam se povrijeđeno i zato to činim. Prije svega hoću da kažem da nije istina da Jedinstvo tek tako pišta svoje igračice. Osvrnut ću se na najsvjeije odlaske iz kluba. Mi smo dobili ponudu iz Albanije da predložimo jednu svoju igračicu. Odlučili smo se za Anelu Alagić, koja je tada važila za ponajbolju igralicu. Nije nam lako bilo da na početku sezone pustimo tako kvalitetnog igrača, ali Anela je divno dijete i htjeli smo da ode u Albaniju kako bi zaradila nešto više novaca jer je ponuda bila primamljiva. Mi smo je pustili bez ikakvog obeštećenja te joj omogućili da ode van BiH. Ja sam lično govorio da ode i proba da se okuša u inostranstvu. U slučaju povratka naglasili smo da su joj vrata širom otvorena. Međutim, ona se vratila i dogovorila saradnju sa RMU Banovići. Melika Kikanović je nama na početku prošle sezone najavila odlazak u Sarajevu gdje je otišla studirati. Melika je otišla u Sarajevo i dobro je primljena u Željezničaru. Odnas je korektno dobila ispisnicu – kaže Oštraković.
Oštraković je u nekoli navrata naglasio kako je Jedinstvo klub koji se odlučio za rad s mladim igračima i klub koji je u trenažnom procesu 11 mjeseci u godini.
– Najveći problem se javlja kada djeca napune 18 godina, kada su u Jedinstvu dosegli jedan nivo znanja, a postaju interesantna drugim klubovima i tada pomisle da su igrači. Tada već neće da potpisu prvi profesionalni ugovor sa Jedinstvom jer Jedinstvo ne može trenutno ponuditi 300-500 KM mjesečno jer nema para. Tako da djeca, nažalost, lutaju po drugim klubovima za te novce, a rijetko ko želi ispratiti do kraja ovaj naš projekat pa da se kroz dobar trenažni proces i seniorsku LiguBiH afirmišu i stasaju, te da probaju za mnogo više para otići u inostranstvo. Imamo primjer Melise Brčaninović, koja je vanserijski talenat, koja je prošla kroz sve mlađe selekcije Jedinstva, igrala tri godine seniorsku ligu te otišla u vrhunski klub u Italiju. Kao trener veoma sam ponosan na nju jer sam imao priliku da radim sa tim dijetom šest punih godina. Nadam se da će još djevojaka poći njenim stopama i da će u budućnosti napraviti velike karijere. Moje je mišljenje da Jedinstvo ipak ne pušta tek tako svoje igračice, nego da pojedine igračice olako napuštaju svoj matični klub i okreću leđa istom. Sa pričom kako ništa nisu dobile od Jedinstva, jer se ne vidi uloženi trud i rad koji im se pruža, nego se sve gleda kroz pare. Žalosno je to da djeca odlaze za 300-500 KM i na kraju vrlo mlade završavaju svoje karijere, jer svjedoci smo da skoro ni jedna mlada igračica, osim Melise Brčaninović nije uspjela.
V. Bošnjak
