U vremenu kada sport sve više liči na industriju reklame, kada naslovnice pune milionski transferi i skupi sponzorski ugovori, gotovo se zaboravlja gdje počinje prava vrijednost svakog kluba – u omladinskim selekcijama.
Jer, rad s mladima nije “lijepa slika” za društvene mreže, niti marketinški trik za javnost. To je mukotrpan, tihi i često nezahvalan posao – pravi rudarski posao, gdje treneri, pedagozi i skauti svakodnevno kopaju po slojevima nesigurnosti, emocija i sirovog talenta, tražeći one dragocjene iskre koje će jednog dana zasjati u prvom timu.
Svaki trening s dječacima i djevojčicama koji tek uče šta znači tim, poraz i disciplina, ulaganje je koje se ne vidi odmah. Nema reflektora, nema aplauza, nema prenosa uživo. Samo dvorana koja odiše borbom i radom
I tu dolazi razlika između klubova koji “imaju omladinsku školu” i onih koji žive za nju.
U prvima se mladima daje prilika da popune broj, a u drugima se u njih ulaže srce, znanje i vrijeme. U onima koji razumiju da je talent dijamant koji se ne pronalazi – nego iskopa, očisti i oblikuje.
Rad s omladinskim selekcijama nije glamur. To je znoj, strpljenje, vjera i posvećenost.
To je rad bez garancije da će dijete kojem danas pokazuješ kako pravilno driblati sutra postati zvijezda.
N.S.
