Protekli vikend na programu je bilo pet utakmica Lige 11 za košarkašice, odigrana su tri meča, a dva su registrovana službenim rezultatom 20:0. Kako je liga ujedno od početka “krnja” jedan klub je odmarao svakako po programu. Tako ispada da je šest timova igralo, a pet odmaralo. U međuvremenu banjalučki Borac je odustao od lige, a vrlo lako je moguće da još poneki klub odustane do kraja. S druge strane, i klubovi koji igraju ligu (ovdje treba izuzeti Čelik i Play Off), nastupaju sa kadetskim timovima, koji uz to i nisu pretjerano talentovani, čast izuzetcima, pa nam liga vise liči na opštinska prvenstva srednjih škola, nego na ozbiljno košarkaško takmičenje.
Mislim da smo u ovom momentu dotakli dno i da treba preduzeti neke korake kako bi ženski košarkaški sport vratili na grane na kojima je bio, jer ne treba zaboraviti da smo mi zemlja koja je imala klupskog prvaka Evrope.
Kao prvo treba prozvati pojedince u klubovima, kojima ti i takvi klubovi služe kao private firme u kojima oni osiguravaju svoju egzistenciju na račun, prvo poreskih obveznika jer se uglavnom i jedino finansiraju iz raznih budžeta, a zatim i na račun samih igračica i trenera koji u pravilu igraju i rade besplatno, ili im se kasni sa plaćanjima mjesecima, pa se poslije ucjenjuju da potpisuju odricanja od dugova kako bi dobili ispisnicu. Zadatak medija je da raskrinkaju te “tipove” i javno ih prozovu kako bi ih se maknulo trajno iz sporta.
Druga stvar koju treba uraditi je pomoć u vidu smanjenja svih troškova takmičenja, sudija, kotizacije, pomoćnih sudija i sl. Domaću ligu sve do završnice neka sude sudije iz gradova domaćina za minimalne takse, jer kad većina igračica igra za nula KM, neka i sudije sude za “minimalac”.
Treće, KSBiH je krenuo jačati mlađe reprezentativne selekcije, na tragu toga na par godina u domaćoj ligi treba staviti moratorij na dovođenje stranih igrača, uključujući i igrače sa hrvatskim i srbijanskim košarkaškim državljanstvom, a ne kao što je sada slučaj da jedan naš tim ima tri Amerikanke, pa ni u ACB ligi ne mogu igrati tri Amerikanca. Pošto već 1o-tak godina naši timovi ne igraju Fiba takmičenja to ne bi uticalo na konkurentnost naših timova u Evropi. Oni klubovi koji žele da igraju privatnu regionalnu ligu (MŽRKL), neka igraju, te ako žele neka za to takmičenje registriraju 12 stranaca, ali domaća liga treba da bude poligon za razvoj naših mladih igrača. Pri tome treba zaštititi i klubove koji stvaraju mlade igrače da ovi ne mogu otići u drugi klub za par stotina maraka kako žele i kad žele.
Za kraj, neka svi odgovorni dobro razmisle, jer trenutno se u našoj zemlji igra najlošija ženska košarka u Evropi. Problem jeste kompleksan ali ga treba početi rješavati. (D. B.)
