Godina 1987. bila je više nego zlatna za ondašnji jugoslovenski sport, posebno juniorski, što je istovremeno bilo značajno i za seniorski jer su titule na velikim takmičenjima garantovale lijepu sportsku budućnost. Ako se ne varam, prvo su mladi košarkaši u augustu u Bormiju postali juniorski prvaci svijeta, potom su to isto u oktobru ostvarili mladi nogometaši u dalekom Čileu, a u decembru su u Rijeci najbolji na svijetu postali i rukometaši. Mladi vaterpolisti bili su “samo” prvaci Evrope i treći na svijetu, a ako je malo – te godine rodili su se, recimo, i Novak Đoković i Filip Filipović…
Pošto je ovo košarkaški portal, ja ću, naravno, o Bormiju. Tog 5. augusta 1987. Jugoslavija je sedmom pobjedom u isto toliko mečeva postala juniorski prvak svijeta savladavši u finalu, drugi put na turniru, strašnu ekipu SAD-a. Međutim, i prije tog finala bilo je mnogo toga za priču. Ona zapravo počinje 1985. kada je Košarkaški savez Jugoslavije mlađe selekcije povjerio Svetislavu Pešiću, tada treneru Bosne. Već te godine Pešić je napravio sjajnu selekciju i s kadetima Jugoslavije osvojio Evropsko prvenstvo u Ruseu (Bugarska). Godinu dana kasnije ista generacija, s neznatnim izmjenama, postala je juniorski prvak Evrope u Gmundenu (Austrija). Vlade Divac je odmah po slijetanju iz Madrida, gdje je sa seniorskom reprezentacijom osvojio bronzanu medalju, požurio na Staru planinu kod Pirota gdje su ga čekali drugari. Kruna generacije bilo je Svjetsko prvenstvo u Bormiju, ali prije toga, u junu, četiri bisera te zlatne generacije osvojili su bronzu na seniorskom prvenstvu Evrope u Atini. Riječ je o Aleksandru Đorđeviću, Toniju Kukoču, Dinu Rađi i Vladi Divcu.
Pešić je u Bormio poveo ove igrače:
Zoran Kalpić, Luka Pavićević, Nebojša Ilić, Toni Kukoč, Miroslav Pecarski, Teoman Alibegović, Aleksandar Đorđević, Samir Avdić, Vlade Divac, Radenko Dobraš, Dino Rađa i Slaviša Koprivica.
U prvoj utakmici u grupi pobijeđena je Kina sa 126-79. Najefikasniji su bili Rađa sa 19, Dobraš sa 18, Ilić sa 17 i Divac sa 15 poena. Identičan broj poena dat je i Nigeriji u drugom meču, bilo je 126-82, Rađa je opet dao 19 poena, Pecarski 18, Alibegović 13. Treći rival bila je Australija s Lukom Longlijem, Bratkeom, Šonom Hilom i Vlahovim. Bilo je 86-73 za “plave”, a najefikasniji su bili Rađa (23), Ilić (19) i Divac (11).
Onda je uslijedio duel sa SAD-om, sigurna pobjeda od 110-95 uz antologijsku partiju Tonija Kukoča koji je dao 37 poena šutirajući trojke 11/12! A za Amerikance su igrali Kevin Pričard, Lari Džonson, Geri Pejton, Stejsi Ogmon, Dvejn Šincijus, Lajonel Simons, Skot Vilijams, Brajan Vilijams, Labradford Smit… Sve buduće NBA zvijezde. Trener je bio Lari Braun koji od tada ne voli naše igrače. Uz Kukoča, Amerikance je “punio” i Neša Ilić, strijelac 22 poena, dok je Dobraš dodao 10.
Slijedila je još jedna egzibicija i pobjeda nad Portorikom 139-100. Pecarski je dao 22, Luka Pavićević 21, Neša Ilić 20.
U polufinalu rival je bila Njemačka s Redlom i Harnišom. Bilo je 89-64, a Nijemci su tada “ošacovali” Svetislava Pešića i već te jeseni doveli ga za selektora njihovog seniorskog tima. Kruna njegovog rada desiće se 1993. kada je Njemačka u Minhenu postala prvak Evrope.
Na redu je bilo finale, novi duel sa SAD-om. Lari Braun je spremio taktiku za Kukoča, ali je i naš Kari Pešić smislio lukavstvo za renomiranog kolegu: umjesto na Kukoča, kao u prvom meču, igraće se na centre. Rezultat je bila sigurna pobjeda od 86-76, uz briljantnu igru Divca (21 poen) i Rađe (20), dok ih je pratio Ilić sa 14 poena.
Kakav tim, strašan tim… Prosjek od 108 poena po meču. Festival ofanzivne košarke. Toj generaciji dugujem knjigu o njihovom trijumfu u Bormiju. Nadam se da će biti za okruglu 30. godišnjicu 2017. Sticajem okolnosti, ovog 5. augusta čekam Svetislava Pešića. U augustu smo obično u rodnom kraju, on u Pirotu (iako je rođen u Novom Sadu), ja u Knjaževcu. Deli nas šezdesetak kilometara. Prije nekoliko godina ja sam sa suprugom išao u Pirot, sada čekamo Karija i Veru Pešić u Knjaževcu…
Za kraj, evo i zbirne statistike naših igrača iz Bormija te zlatne 1987.
IME G FT % PF Pts
Rađa 7 14/28 50 25 104
Kukoč 7 7/14 50 12 103
Ilić 6 13/17 76.5 18 92
Divac 7 14/23 60.9 25 88
Pecarski 6 15/22 68.2 20 75
Pavićević 7 15/23 65.2 17 72
Dobraš 7 11/12 91.7 9 63
Đorđević 7 10/19 52.6 24 61
Avdić 5 14/14 100 10 29
Kalpić 5 2/4 50 13 28
Alibegović 5 5/9 55.6 10 27
Koprivica 5 2/4 50 10 20
Na EP za kadete u Ruseu trener Pešić je vodio sljedeći tim:
Emilio Kovačić, Nenad Trunić, Zoran Kalpić, Toni Kukoč, Slaviša Koprivica, Nebojša Ilić, Nebojša Razić, Dragan Milutinović, Vlade Divac, Dževad Alihodžić, Nenad Videka i Radenko Dobraš.
Na juniorskom PE u Gmundenu reprezentacija je bila u skoro istom sastavu:
Ivica Gulin, Luka Pavićević, Nebojša Ilić, Toni Kukoč, Aleksandar Đorđević, Samir Avdić, Vlade Divac, Radenko Dobraš, Dino Rađa, Slaviša Koprivica i Teoman Alibegović.
V. Stanković/ KOŠ magazin
