Tokom oružanih sukoba (1992-1995) u Bosni i Hercegovini veliki broj ljudi ostao je u gradovima kojim su se zatekli. Tako je Bilećanin, Žarko Vujović rat dočekao u Tuzli.
Poslije rata Žarko je igrao za tuzlansku Slobodu, da bi kasnije bio izabran za predsjednika kluba. A onda 2002. godine formiranjem zajedničke košarkaške lige Bosne i Hercegovine, Žarko je sa Slobodom došao u rodni grad, Bileću.
Tih godina navijanje na Heovim utakmicama bilo je fenomenalno. Svaka ekipa u ligi, pa i Sloboda, plašila se gostovanja u Bileći. Tuzlaci su u paklu sportske dvorane u Bileći dočekani zvižducima, a Žarko Vujović pogrdnim i uvredljivim skandiranjem i prozivkama navijača…
Četiri godine kasnije sezona 2005/06. godine posljednje kolo Premijer lige BiH. Ekipa Hercegovca u gotovo bezizlaznoj situaciji. Tri ekipe ispadaju iz Lige 12, Hercegovac se nalazi na desetom mjestu sa 28 bodova, bodom manje od Rudara iz Ugljevika koji je na devetom mjestu koje garantuje opstanak.
Jedini način da Hercegovac ostane u eliti je pobjeda u Bileći protiv trebinjskog Leotara, ali i pobjeda Slobode protiv Rudara u Ugljeviku.
Sa jedne strane gosti koji su treći i osigurali plasman u Ligu za prvaka. Za njih utakmica posljednjeg kola nema nikakav značaj. Sa druge strane domaćin, kome čitava sezona staje u jednu utakmicu. Sve što je odigrano do posljednjeg kola se briše i potrebna im je pobjeda (protiv Slobode, kod koje se činilo niko nema nikakav motiv za pobjedu) za opstanak.
Ipak, prevarili su se! Tuzlaci ili bolje rečeno Bilećani su imali Žarka Vujovića, pa i Milana Miloševića koji su bili motivisani.
Naime, nekoliko dana prije utakmice plan uprave tuzlanskog premijerligaša bio je da se prvom timu da nekoliko dana zasluženog odmora, pred početak Lige za prvaka, a da u Ugljevik idu juniori. Ipak, predsjednik kluba je na sastanku veče prije utakmice rekao: “Sutra igramo za moj klub i moj grad”!
Tako je i bilo! Sloboda je u Ugljevik otišla sa najjačim sastavom i slavila (66:77), za opstanak Hercegovca.
U toj utakmici košarkaši Slobode su uspjeli nadoknaditi zaostatak od 10 poena iz prvog poluvremena. Igrač utakmice bio je Slađan Stojković, a dobrom igrom istakao se i dvadesetogodišnji Milan Milošević.
U prvoj sledećoj utakmici Slobode u Bileći, igrači i Žarko Vujović su pozdravljeni gromoglasnim aplauzom cijele dvorane, koji je trajao nekoliko minuta.
Tekst: Svakodnevnica jednog Bilećanina
