Svjedoci smo posljednjih dana kako navijači, ako ih možemo tako nazvati, imaju neukusna skandiranja, ratno-huškačke tranasprente i šta sve ne. Iako smo zagovornici da politici nije mjesto u sportu, očito da ima i onih koji drugačije misle.
Portal BHbasket djeluje iz Tuzle, najsportskijeg grada bivše Jugoslavije, koji se, s obzirom na tradiciju, potpuno legitimno može okarakterizirati kao košarkaški.
Narednih mjeseci argumentirano ćemo zastupati tezu da je Tuzla grad košarke, a tuzlanska publika jedna od najpismeniji košarkaški. Naravno i u Tuzli bude ružnih riječi, ali niko Tuzli ne mežu imputirati nakaradna pravila ponašanja uvriježena u drugim sredinama. Tuzlanska publika i kada kritikuje, pa ako hoćete i psuje, psuje s mjerom, ali će uvijek, baš uvijek, pravog protivnika nagraditi zasluženim aplauzom.
No, tema ovog teksta nije tuzlanska košarkaška publika, već ljubitelji sporta iz Tuzle uopšte. U Tuzli su se poslije krvave agresije na BiH zaigrale utakmice sa dotadašnjim ljutim rivalima. Borac iz Banja Luke je pozvan na turnir Mustafa Hukić Huka na Tušanj, a Boprac Nektar je igrao u Mejdanu… I tako dalje…
U prilog vam puštamo i video snimak sa Tušnja gdje je mlada reprezentacija Bosne i Hercegovine dočekala susjednu Srbiju. Do tada je nezamislivo bilo da se himna zemalja iz komšiluka ma gdje ko igrao isprati mirno i nagradi pljeskom. Tuzla je prva premostila tu barijeru aplaudirajući himni “Bože pravde”…
Nije li to put ka pomirenju, nije li to put ka utakmicama bez visog rizika u kojima će svako navijati za svoj klub. Nije li to put da se politika izbaci iz sporta, a da sportisti budu ljuti protivnici samo na terenu – parketu, dok će van borilišta biti drugovi, da ne kažemo braća…
To je put uvažavanja, a transparenti i pjesme koje vrijeđaju drugog i drugačijeg na nacionalnoj, rasnoj, spolnoj ili bilo kojoj osnovi su samo za budale i maloumnike. Balkan mora naprijed, a klubovi ne smiju biti taoci neodgovornih kvazi navijača.
V. Bošnjak
