U dvorani Košarkaškog kluba Split na Gripama održana je komemoracija za Gorana Sobina. Od legende „žutih” došli su se oprostiti i njegovoj familiji izraziti sućut njegovi brojni prijatelji, suigrači, bivši i sadašnji splitski sportaši, košarkaši, sportski djelatnici, bivši djelatnici kluba…
Stigao je i gradonačelnik Splita Ivica Puljak koji se biranim riječima prisjetio Sobina. U ime njegove Jugoplastike, veterana „žutih” to je napravio njegov dugogodišnji prijatelj i suigrač Dino Rađa, u ime Hrvatskog košarkaškog saveza glavni tajnik Josip Vranković, dok se okupljenima u ime KK Split obratio predsjednik Uprave Edo Blažević.
Od Sobina se oprostila kompletna momčad KK Split sa stručnim stožerom, stigli su i predstavnici Alkara u kojem je Sobin u relativno malo vremena također ostavio jako dubok trag, došao je i predsjednik Uprave Hajduka Lukša Jakobušić…
– Bio je velik čovjek stasom, ali bio je velik i djelom. Upoznao sam mnogo velikih uspješnih ljudi, u raznim sferama života, znanstvenika, Nobelovaca, a najveća osobina onih najvećih je da su najskromniji. Takav je bio i Goran. U ime Grada Splita i svoje osobno ime izražavam obitelji sućut – rekao je gradonačelnik Puljak pred okupljenima, a onda je nakon komemoracije nastavio.
– Otišao je veliki i samozatajni čovjek koji je građanima Splita priuštio mnoge radosti. U ovoj dvorani dijelili smo svi sve te radosti za koje je velikim dijelom bio zaslužan gospodin Goran Sobin – rekao je gradonačelnik Puljak.
– Splita i hrvatska košarka je jako mnogo izgubila – poručio je skupu u ime Saveza Vranković.
– Zatekla nas je sve ova vijest. Sobinova uloga u najboljim danima ovog kluba bila je nemjerljiva. On je bio taj koji je vukao iz pozadine, temelj, junak koji je dao ogroman obol u najvećim postignućima ovog kluba. Gorana su svi voljeli, bio je skroman čovjek koji se nije nametao i ljudi su ga zato još i više cijenili. Stvarno je bio velik – kazao je Blažević.
Rađa se prisjetio igračkih dana, jednog velikog čovjeka, jednog velikog prijateljstva na terenu i izvan njega, zajedničkih druženja.
– O njemu ka’ igraču se jako mnogo zna, ali ka’ čovik je bija nevjerojatno dobar, prijatelj, suigrač, srčani borac. Kad god je nekoga tribalo pribit, tuđeg igrača, svojeg, on je bija tu… Njegov osmijeh je bija zarazan… Ispratimo ga aplauzom – pozvao je okupljene Rađa.
I ispraćen je Sobin pljeskom. To je najmanje što je zaslužio.
