Među rijetkim smo medijima u Bosni i Hercegovini koji se kritički osvrnuo na poraz košarkaške reprezentacije od Finske u Zenici.
Ne da bi se naslađivali porazom već da bi ukazali na greške u trenucima kada pobjede i porazi nemaju nikakv drugi značaj osim prestiža. Najviši nivo patriotizma je ukazivanje na greške, a medij kao korektiv društva upravo to ima u svojoj obavezi.
Vedran Bosnić je krenuo u mukotrpan proces stvaranja nove reprezentacije BiH. Prije susreta sa Bugarskom i Finskom upoznao se sa većinom reprezentativaca, a čudo nije mogao napraviti na osnovu nekoliko dana zajedničkog rada.
U Bugarskoj se našoj selekciji nije imalo puno šta zamjeriti. Nema se puno šta zamjeriti ni nakon utakmice sa Finskom, ali s treba ukazati na greške.
Bosnić je tri perioda vrhunski vodio reprezentaciju, bio kormilar broda koji je na svom kontu imao i 21 poen prednosti. Šta se dogodilo u posljednjem periodu? Pogotovo u posljednjih pet minuta?
Smatramo da je tu Bosnić napravio greške koje ga mogu “napraviti” samo boljim trenerom i selektorom ako ih trezveno sagleda i ako ih ne ponovi.
Iz napeg ugla gledanja bez namjere ikakve druge namjere osim ukazivanja na greške smatramo kako je Bosnić pogriješio u sljedećim stvarima.
- Kasno je tražio time – out. Kada su Finci preko Koponena poveli sa 78:79;
- Napad na 45 sekundi nije dobro postavljen. Lopta je ostala kod Halilovića koji nije uputio šut;
- Izmjena Haris Delalić – Adin Vrabac. Delalić je u posljednjem periodu bio naš najbolji igrač;
- Odluka da se na 25 sekundi radi faul je i dobra i loša, ali ako je već išao sa faulom onda je morao pripremiti posljednji napad;
- U posljednjem napadu kada trebamo tražiti “tricu” nama su na parketu Sulejmanović, Zahiragić, Vrabac i Halilović, košarkaši koji nemaju prefiks šuteri, pogotovo ne Vrabac. Jedini koji je mogao pogoditi iz vana je Atić, ali lopta nije završila kod njega već kod Zahiragića. Pokušaj je propao, a mi smo izgubili.
Previše grešaka za 2-3 minuta igre. Ko pogleda istini u ogledalo neće imati problema sa ovim tekstom, a ni sa ovom analizom. Poraz je zabolio, ali, kao što smo rekli, ne bi nam značila ništa ni pobjeda osim podizanja samopouzdanja.
Završit ćemo onako kako smo i počeli. Najviši nivo patriotizma je ukazivanje na greške.
E.D.S.
