U jednom renomiranom dnevnom listu u susjedstvu imali smo priliku nedavno pročitati dosta oštro intoniran tekst o tek završenim kavlifikacijama za Svjetsko košarkaško prvenstvo. Znamo koje su 32 reprezentacije plasirane. Da podsjetimo Svjetsko prvenstvo će se održati u periodu od 25.augusta do 10. septembra.
Kao što je istaknuto poprilično tendenciozno intoniram tekst izrazio je niz sumnji u temelje postavljenog sistema , pravednosti , valajanosti postignutih rezultata pa čak na određen način poziva članice FIBA na neposluh pa čak i na tužbe Arbitražnom sudu u Lozani. Prvi dojam je da je u pitanju nepoznavanje i nerazumijevanje novog sistema pa ćemo u nastavku pokušati objasniti temelje revolucionarnih promjena u sistemu koašarkaškog takmičenja na svjetskom nivou.
Dakle na osnovu praćenja i studiozne analize rukovodstvo FIBA je zaključila da je pozicija košarke kao , sporta broj dva , po svim pokazateljima na izvjestan način ugrožena a što zahtjeva ozbiljan i temeljit i inovativan pristup organiziranju sistema takmičenja ,velikih takmičenja , kako zonskih, tako i svjetskih takmičenja i olimpijskih igara
Zašto tražiti promjenu?
Sem naprijed navedenog što je nedvojbeno utvrđeno nametnuli su se zahtjevi:
– na svim nivoima – dase očuva rast i daju odgovori na izazove u svom okruženju, posebno iz drugih sportova. Naravno i da teška ekonomska situacija ima određeni uticaj pa tako treba tražiti i nove izvore finansiranja.
U tom kontekstu, Centralni Bord je u svom strateškom dokumentu usvojio niz dugoročnih ciljeva.
Kao prioritetan zadatak je usvajanje novog kalendara i sistema Svjetskih takmičenja
Istovremeno, treba shvatiti da izgleda da status quo nije izvodljiva opcija na duži rok.
Slijedom prioriteta koji je ovom konkretnom pitanju dao predsjednik FIBA-e, g. Yvan Mainini, u svom govoru na Kongresu u Istanbulu 2010.godine, Centralni Bord je prihvatio prijedlog Svjetskog kalendara na svom sastanku sastanku u martu 2011. Vrlo važno je upoznati se sa moti vima i najznačajnijim razlozima prihvatanja izmjena.
Glavni razlozi za takvu reviziju identifikovani su kako slijedi:
1. Ograničena snaga
Jednostavno rečeno: premalo je stabilnih i čvrstih članova u FIBA porodici od 213 federacija.
Većini saveza nedostaju materijalni resursi i stručnost kako bi pravilno promovirali razvoj košarke u svojim zemljama.
Konkretno, savezima su potrebni redovniji i značajniji (zvanični) košarkaški događaji u svojoj državi čime bi se stvorile predpostavke za poboljšanje uočenih slabosti državnih saveza.
2. Slaba i sve manja vidljivost košarke – klubova i reprezentacija
U fragmentiranoj medijskoj slici, košarka se mora boriti za svoj dio prisustva i poboljšanje svoje pozicije.
Klupska takmičenja se organiziraju, zauzimaju vrijeme emitovanja, osvajaju većinu prihoda i privlače navijače. Uz nekoliko izuzetaka (npr. Kina, Liban, Filipini, Angola, itd.),razvoj klupskih takmičenja u Aziji i Africi otežan je zbog nedovoljne razvijenosti košarke na državnom nivou i nedovoljno razvijenoj kulturi takmičenja. Nadalje, više od 10 godina, državne reprezentacije koriste ograničeni broj prozora – samo u letnjem periodu – za svoje utakmice, a mnoge zemlje nisu imale prilike gledati svoj državni tim. Kao primjer se navodi da je Toni Parker jedan od najboljih svjetskih košarkašak svega dva puta igrao za Francusku reprezentaciju na francusim terenima. Konačno, hijerarhija i struktura glavnih takmičenja državnih reprezentacija (Svjetska prvenstva, Zonska prvenstva i Olimpijske igre) nedovoljno je definisana i nije jasan široj javnosti.
Ostali sportski savezi i organizacije su direktni konkurenti u tom pogledu i stalno preuzimaju inicijative za poboljšanje njihove promocije i izloženosti.
Upitna dugoročna perspektiva trenutnog modela
Na osnovu svega ne može se pretpostaviti da su osnovni principi trenutnog kalendarskog sistema dovoljno jaki i da čine osnovu za budući model rasta ili čak i konsolidacije.
Redovna dostupnost i posvećenost najboljih igrača za svoje nacionalne timove su osnovni preduslov za kredibilna vrhunska takmičenja. Aranžmani sa glavnim ligama
(kao što su NBA i druge domaće lige) su do sada dozvoljavale pristup ključnim igračima za sve turniri u ciklusu od 4 godine pod razumnim uslovima (npr. osiguranje). U okruženju u
kojima je značajno porastao broj (međunarodnih) klupskih košarkaških utakmica (u potrazi za većim prihodimi), igrači su pod većim pritiskom nego ikad i počeli su biti selektivniji
u igrama u kojima učestvuju. Postoje i jasni signali od strane rukovodstva liga
da bi se održali pozitivni odnosi sa FIBA-om, trenutni model treba revidirati.
Još jedna stvar koja izaziva zabrinutost je održivost i sposobnost LOC (Local Organizing Committee) modela za glavne FIBA događaje. Razvoj sporta zahtijeva sve više različitih (strateških) zemalja koje će biti domaćini glavni događaji Zone i svijeta. Nedavna istorija je to pokazala – posebno u sadašnjoj ekonomskoj klimi – domaćinima velikih turnira je sve teže da u okviru budžeta organizuju uspešne događaje.
Samo mala grupa federacija može sebi priuštiti uspješno licitiranje i domaćinstvo.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, globalna ekonomska situacija je izvršila ozbiljan pritisak na održivost klubova i liga, posebno u Evropi. Mnogi klubovi su u teškim ekonomskim uslovima. To se čak i primjećuje u velikim, tradicionalnim košarkaškim nacijama kao što su Italija, Grčka, Španija i na Balkanu.
Djelomično, ovo je zabrinjavajući signal o sve manjem značaju za klubove i sudionike državnog prvenstva/lige.
Sažetak ciljeva
Prepoznato je da su interesi svih aktera u igri, posebno saveza, liga, klubova i igrača, moraju pažljivo razmotriti i definirati kako bi spriječili uočene nedostatke i slabosti.
U pozadini, pet glavnih ciljeva kalendara novog sistema definirano je kao sljedeće:
1. Poboljšana izloženost i vidljivost košarke državnih reprezentacija
Opšte je poznato da je košarka državnih timova „lokomotiva“ košarke u svakoj državi te ih stoga treba zaštititi i ojačati. Treba poboljšati izloženost rerezentativnih timova na dva nivoa: u medijima i unutar dotičnih zemalja. Ovo zahtijeva sadržajnije igre tokom cijele godine i u svakoj zemlji.
Trenutno, reprezentacije igraju samo u jednom prozoru ljeti – što nije optimalan period za
televiziju – a tokom ostatka godine dolazi do potpunog izostanka interesa za košarku. Ne postoji jasna sinergije i mogućnosti se bolje iskorištavaju resursi. Uspješna aktivnost reprezentacije je korisna za sve košarkaške subjekte u zemlji, posebno i za klubove.
Značajne utakmice za reprezentacije se uglavnom igraju samo na završnim turnirima. koji se ne održava u vlastitim zemljama Timovi,ne igraju na domaćem terenu , što znači da navijači širom zemlje imaju maloprilike da vide svoju reprezentaciju i izgrade odnos potreban za popularizaciju i razvoj košarke.
2. Razvoj sporta – Nove zemlje i novi igrači
Košarka je globalni sport. Generalno, međutim, uvijek iste zemlje igraju velike turnire.
Više od 83% saveza nije igralo na Svjetskom prvenstvu za muškarce u posljednjih 20 godina i manje preko 5% je osvojilo medalje u istom periodu. Novim zemljama je veoma teško moći regularno igrati sa jakim federacijama , napredovati i imati pristup elitnim takmičenjima.
Novi sistem takmičenja i kalendar treba da pruže priliku za pokretanjei pojavu novih zemalja, novih tržišta i novih igrača.
Federacije – Rast i razvoj
Postojeći sistem takmičenja znači da su finansijski i organizacioni resursi koncentrisani na
najviši nivo košarkaške piramide: FIBA i zone.
Savezima treba dati mogućnost i obavezu da preuzmu odgovornost u smislu: organiziranja
igre, razvijanje i implementiranje vještina, izgradnja čvrste strukture i mreže, održavanje
odnose sa ligama, klubovima i vlastima, povećavajući udio partnerstava privatnog sektora
i finansiranje.
Pravilna upotreba sredstava državnog tima trebala bi omogućiti državnim federacijama da imaju vlastitu održivost i redovan priliv prihoda, koji će zauzvrat pomoći u finansiranju razvojnih aktivnosti, podržati klubove i promovirati sport.
Poboljšana pozicija i prezentacija FIBA vodećih takmičenja FIBA Svjetsko prvenstvo i zonsko prvenstvo su danas dobri turniri, ali nisu tamo gdje bi mogli biti u smislu prestiža, izloženosti, prihoda i posjećenosti gledalaca.
Položaj, struktura i hijerarhija takmičenja moraju biti jasniji (kao u drugim sportovima). To
svima bi trebalo biti jasno da je Svjetsko prvenstvo prva nagrada u reprezentativnoj košarci.
Štaviše, ne postoji jasan narativ za finalne turnire i nedostaje prethodna promocija. Turniri se odvijaju bez jasnog vodstva. Ovo se mora riješiti.
Poštovanje svih aktera u igri – Manje je više
Svaki novi prijedlog kalendara za Svjetsku košarku treba da se osvrne na to da ovaj sport postane jači općenito vidljiviji i uspješniji.
Savezi i reprezentacije imaju temeljnu ulogu u ovom razvoju, ali ima mnogo drugih
zainteresovanih strana koje igraju važnu ulogu.
Novi kalendar stoga treba da prepozna doprinos liga, klubova i igrača i uzeti u obzir njihove interese i brige.
Posebno treba pažljivo razmotriti teret na igračima; opcije koje daju prednost kvalitetu
treba ispitati količinu i omogućiti redovne periode odmora za igrače.
Proces
Nakon početka procesa u martu 2011., FIBA je intenzivno radila sa posvećenim projektnim timovima održao prvu dvodnevnu radionicu sa federacijama u Ženevi u novembru 2011. godine. Nekoliko opcija predstavljeno je aistraženi su formati kalendara i takmičenja.
Rezultati tog procesa predstavljeni su Centralnom Bordu u Madridu u decembru 2011. godine. O tome a na osnovu svih rasprava i zaključaka , predsjedniku i generalnom sekretaru je dat mandat da procijene uticaj i održivost formata, koji je predstavljao najbolji potencijal rasta na duži rok.
U Ženevi je 16-18. marta 2012. održana druga radionica sa savezima uz prisustvo više od 20 federacija. Predstavljen je model i izvršena je evaluacija i pribavljeni su komentari svih učesnika.
Istovremeno je završena studija izvodljivosti od strane sportske grupe međunarodno renomiranih konsultantske kuće Deloitte, koja je razmotrila potencijalni finansijski uticaj takvog novog formata kvalifikacija na prihodi i rashode košarke.
Ovi rezultati su predstavljeni Centralnom Bordu u Rio de Janeiru krajem aprila 2012.
Tada je dogovoreno da će se dalje konsultacije održati tokom godine s ciljem da se dođe do jedinstvenog zaključka, ako je moguće, na sjednici Centralnog Borda u novembru 2012.
U skladu sa gore navedenim zaključcima, tim stručnjaka FIBA-e nastavio je rad na poboljšanju početnog predlog uzimajući u obzir komentare dobijene od različitih zainteresovanih strana tokom procesa.
Održana je dodatna runda konsultacija sa vodećim evropskim federacijama i nacionalnim ligama u oktobru 2012; paralelno su nastavljene konsultacije sa FIBA zonama i drugim ključnim zainteresovanim stranama.Ž
Odluka
Izrađena je i predstavljena optimizirana verzija kalendara i sistema takmičenja članovima Centralnog Borda FIBA na sastanku održanom u Kuala Lumpuru 10-11. novembra 2012. godine.
Centralni Bord je pažljivo proučio prijedlog, riješio sve izazove i, na kraju procesa,velikom većinom članova odobrio novi Svjetski kalendar i sistem takmičenja.
Sistem konkurencije
Kalendar se zasniva na sljedećim glavnim razmatranjima:
• FIBA Svjetsko prvenstvo će se pomjeriti u neparnu godinu počevši od 2017., izbjegavajući sukob sa drugim velikim sportskim događajima – posebno FIFA Svjetsko prvenstvo.
• FIBA Svjetsko prvenstvo igraće se sa 32 tima.
• Zonska prvenstva da prate isti ritam i kvalifikacioni format kao i Svetsko prvenstvo, da se uz
smanjenje u učestalosti održava svake četiri godine, u neparnim godinama.
• Uvođenje dosljednog i ekskluzivnog globalnog sistema kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo i zonu
Prvenstva, bazirana na domaćim i gostujućim utakmicama u grupama. Uvođenje onih koji igraju kvalifikacije u takmičenje pruža se savezima mogućnost da u oko 140 zemalja igraju preko 1.200 redovnih i sadržajnih utakmica u periodu od 4 godine.
• Definisani međunarodni prozori kako bi se omogućilo održavanje kvalifikacija, sa šest (6) prozora koji održavaju svaki kvalifikacioni ciklus (novembar / februar / jun / septembar / novembar / februar), dva (2) od koji u okviru klupske sezone (novembar i februar).
• Kvalifikacije za Olimpijske igre isključivo putem FIBA Svjetskog prvenstva, domaćin je
automatski kvalifikovan i 7 timova koji se kvalifikuju na Svetsko prvenstvo (održavanje
princip univerzalnosti). Preostalih 4/8 mjesta (u zavisnosti od broja ekipa koje učestvuju
na Olimpijskim igrama) dolazila bi sa Olimpijskih kvalifikacijskih turnira, sa sljedećim
16 najbolje klasifikovanih timova za Svjetsko prvenstvo i 2 dodatna tima iz svake Zone ( ukupno 8 )
Karakteristike
• Timovi raspoređeni u dvije divizije (A i B), na osnovu kvaliteta
o Uravnoteženije igre (Divizija A – 32 tima u Evropi, 16 na ostalim kontinentima)
• Samo Organizator je direktno kvalifikovan
o Ali još uvijek igra kvalifikacije
• Grupe od četiri (minimalno tri) tima
o Sve igre su smislene
• Svi timovi Divizije A igraju domaće i gostujuće utakmice u dva kola
o Ukupno 12 utakmica – 6 kod kuće
• Sve utakmice Divizije A se računaju
o Rezultati iz prvog kruga vrijede za drugi krug
• Otvoreni sistem
o Timovi Divizije B mogu se kvalificirati za Diviziju A u sljedećem dvogodišnjem ciklusu kvalifikacija
• Manje je više
o Manje igara za vrhunske sportiste preko 4 godine
o Potrebno manje vremena za pripremu što znači manje troškova za državne federacije i manje posla za igrače
o Sve državne federacije igraju zvanične utakmice kod kuće
To bi bilo sve što bi trebalo pojasniti motive , postupak i konačan rezultat promjena sistema takmičenja . Nešto šira elaboracija je posljedica nedovoljnog interesiraja šire javonosti pa i sportske da se suštinski shvate ssvojene promjene koje su stupile na snagu 2019.godine.
Istina je da se pružaju prilike ali se zahtjeva rad , zalaganje , trud i umijeće involviranih u benefite koje pruža ovaj sistem. Samo discipliniranim radom i strateškim odnosom državnih saveza može se definitivno košarka pozicionirati kao sport broj dva u Svijetu.
Nije laka zadaća. Ima nekoliko krupnih problema posebno vezanih za Evropu. Ako NBA ligu prihvatimo kao ćinjenicu koja je izvan svih sistema i kao nešto što je na neki način konstanta onda ostala regionalna ili ekskluzivna takmičenja možemo svrstati u kategoriju onih koji remete temeljnu filozofiju piramidalje structure sporta i otvorenih sistema takmičenja u Evropi. Ono što je bio problem jeste nerazumijevanje administracije iz Brisela pa i nepoznavanje suštine sporta , favorizirajući promet roba, kapitala i ljudi i podvodeći pod tu sintagmu i sport te na taj način puhnulavjetar u leđa odmetnutim i egoističnim članovima FIBA i nekih poslovnih krugova koji su osnovali elitno takmičenje i na taj način počeli “ rat do istrebljenja” protiv FIBA.
Sada kao kolateral takvog stajališta imamo problem u nekim “ velikim košarkaškim zemljama “ koje se nisu najbolje snašle u novom sistemu takmičenja pa imaju problema da shvate da drugi rade i napreduju i da sada i oni traže svoje mjesto “pod suncem”. Nerazumijevanje i nedovoljan angažman , pogrešan odnos država prema sportu dovelo je do toga da nekada velike zemlje sad nemaju tu privilegiju da se tako tretiraju. Uzimati za primjer Nigeriju i Sudan , neosporno velike timove koji nisu uspjeli da se kvalificiraju i tražiti razloge u prozorima i odsustvo najboljih igrača je pogrešno ako ništa drugo ono zbog činjenice da su u ljetnim prozorima u obje ove reprezentacije igrali najbolji igrači i da su tu izgubili utakmice i plasman na Svjetsko prvenstvo. Ili da kao ilustracija posluži i rezultat Islanda , male zemlje od 350 hiljada stanovnika koja je igrala sa velikom Gruzijom na jedan koš( propušten zadnji šut za pobjedu).
Pa u iznenađenje se može svrstati i plasma Zelenortskih otoka , male ostrvske zemlje na čelu sa Tavaresom koja je uspjela da se plasira na završnicu takmičenja. Pa evo i konačno i Bosna i Hercegovina koja nije imala do ovog sistema priliku da igra kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo i sada to igra redovito i malo je nedostajalo pa de se ove godine uspije plasirati za završnicu prvernstva.
Sve ovo napisano je dovoljno da se stekne realan osjećaj na domet i iskorak koji je učinila FIBA ka boljem sistemu, perspektivi ali sve to mora biti praćeno i temeljitim pristupom svih subkekata u izgradnji košarkaške imperije u Svijetu. Konačno i jedno pitanje “ zar tu ima prostora za Sud u Lozani “? Nema ali ima za mnogo rada.
prof.dr Mirsad Đonlagić
