Samo jedna jedina utakmica, 40 minuta povratničke evropske košarke nakon dugih 18 godina čekanja i nesretan šut sa zvukom sirene u Litvaniji, bili su dovoljni da se u dijelu sarajevske sportske i medijske javnosti upale dežurni alarmi.
Nije se sačekalo ni da se, narodski rečeno, „prvi mačići u vodu bace“, niti da prođe barem nekoliko uvodnih kola kako bi se vidjeli stvarni dometi tima. Umjesto sportske i strpljive analize teškog gostovanja kod Lietkabelisa, po starom, dobro uigranom receptu odmah se osula paljba po stručnom štabu, taktici i novim igračima. A kao krunski „dokaz“ i argument za katastrofu, plasirani su komentari i frustracije anonimnih forumaša.
Otkad se to, s pravom se postavlja pitanje, rad i vizija jednog kluba s renomeom evropskog prvaka mjere prema reakcijama po internetskim forumima?
Zanimljivo je kako prošle sezone, kada je isti taj klub znao gubiti s minusom od 40 razlike na domaćem terenu pred svojim navijačima, nije bilo ni izbliza ovakve oštrice, niti su se pisali tekstovi o „krizi vođenja“ i „raspadu sistema“. Tada su se pronalazila opravdanja, tražilo se strpljenje i govorilo o procesu. Danas, kada Bosna na teškom terenu u Panevėžysu igra utakmicu na jednu loptu protiv etabliranog litvanskog tima, odjednom se preko noći traži glava trenera, secira svaki promašeni zicer i problematizuje selekcija rostera.
Šta se zapravo krije iza ove ekspresne lavine nezadovoljstva?
Smeta li to nekome nova Bosna? Smeta li novi stručni štab, novo rukovodstvo i energija koja je klub ponovo vratila na veliku evropsku scenu i napunila dvorane interesovanjem? Čini se da nekima ne odgovara mir u kući i sistem koji se gradi planski, pa se svaka propuštena prilika ili početnička neuigranost koristi kao municija za destabilizaciju.
Evropska sezona tek je počela. Pred ekipom su tek pravi ispiti, gostovanja u ABA ligi i domaći spektakli u Eurocupu. Ozbiljni klubovi i ozbiljna sportska javnost ne lome koplja poslije 40 minuta igre, a ponajmanje strategiju kroje prema dežurnim forumaškim „selektorima“.
V. Bošnjak
