Zaista ne volimo pisati o ovome. O poraznoj dekadenciji u bh. sportskom novinarstvu. O svođenju cjelokupnog sportskog prostora u glavnom gradu na dva fudbalska kluba – Željezničar i Sarajevo. Otvorite sarajevske portale tokom vikenda: nema tabele Prvenstva BiH za košarkaše, nema izvještaja ni sa jedne utakmice domaćeg šampionata. Košarka postoji samo ako se, nekim slučajem, dogodi kakav incident – tek tada se nađe prostor među vijestima.
No, povod za ovaj tekst ima još dublju, sistemsku dimenziju profesionalnog sunovrata.
Brzina za Facebook statuse, muk za novinarske činjenice
Prije sedam dana javnosti se u 10 sati na zvaničnoj press konferenciji obratio predsjednik KK Bosna Nihad Selimović. Uredno, argumentovano, s konkretnim podacima. U 12 sati na svom privatnom Facebook profilu oglasio se bivši predsjednik kluba Dubravko Barbarić – dakle, iznio je isključivo jednostrano mišljenje, onako kako je navikao tokom cijelog mandata u kojem mu se pitanja nisu mogla, a mnogi nisu ni smjeli, postavljati.
I šta se dešava? Već u 12:05 taj Facebook status, po ustaljenom principu copy-paste, osvanuo je na gotovo svim sarajevskim portalima. Požurilo se brže-bolje da se Barbariću da prostor da odgovori Selimoviću.
Portal BHbasket je potom u subotu napravio opsežan, ekskluzivan intervju s aktuelnim predsjednikom Nihadom Selimovićem, koji je objavljen u nedjelju. Epilog? Niti jedan jedini segment tog razgovora takozvane „reprezentativne“ sarajevske sportske redakcije nisu prenijele – čak ni po svom omiljenom copy-paste obrascu.
Nije im bilo zanimljivo ni to što je bivši trener Bosne Muhamed Pašalić poslao opomene pred tužbu klubu i što je već naplatio dugovanja iz perioda Barbarića sudskim putem. Nisu, ako već sujetno zaobilaze BHbasket, nazvali ni Selimovića ni Pašalića da sami naprave priču. To nije profesionalizam – to je definicija novinarske dekadencije.
Prepisivanje regionalnih portala i provincijalni animozitet
Dok se domaće teme i borba za opstanak i stabilnost KK Bosna ignorišu, sa srbijanskih i regionalnih medija nekritički se „skidaju“ i plasiraju tekstovi o vječitim derbijima Partizana i Crvene zvezde. Ali kada je u pitanju portal iz Bosne i Hercegovine koji decenijama prati isključivo košarku – nastupa potpuna blokada.
Zar među kolegama vlada tolika zajedljivost, sujeta i animozitet?
Što se nas tiče – ne morate nas ni prenositi. Naše ekskluzive i intervjue citirali su vodeći svjetski i regionalni mediji. Prvi veliki intervju sa Željkom Obradovićem na Zlatiboru uradio je upravo BHbasket, prije svih beogradskih medija i prije velikih televizijskih kuća poput Al Jazeere Balkans. Naš rad i kredibilitet ne zavise od vaših klikova.
Godinama svjedočimo tom elitizmu kada „velika pera“ dođu u Tuzlu na utakmice reprezentacije u Mejdan. Gledate na sve s visine, kao da ste u najmanju ruku osvojili Pulitzera, a ruku na srce – među vama ima onih koji ne poznaju ni elementarna pravila košarkaške igre.
Pritisci, cenzura na Media Dayu i prijava Ombudsmenima
Selektivan pristup informacijama je velika nepravda prema čitaocima i javnosti. Znamo da je BHbasket mnogima trn u oku, ali to nama daje samo dodatnu snagu. I kada na računu budemo imali 0 KM, radit ćemo s istim žarom kao da imamo milione – upravo u inat takvom pristupu profesiji.
Letite da objavite nečiji lični status sa društvenih mreža, a nećete ni slovo da posvetite činjenicama i uplatnicama o kojima govori legalno izabrani predsjednik kluba. Zašto? Zato što je to rekao za naš portal, jer smo ga mi profesionalno pozvali, a on se odazvao.
O kolegijalnosti je suvišno i govoriti nakon sramotnog čina na Media Dayu uoči utakmice Bosna i Hercegovina – Italija, kada je samo novinaru našeg portala bilo zabranjeno da postavi pitanje. Zamislite taj nivo cenzure – zabraniti novinaru da radi svoj posao na zvaničnom događaju, dok ostale „kolege“ šute i naslađuju se sa strane.
Zbog ovog brutalnog kršenja novinarskih prava i opstrukcije profesionalnog rada, zvanično su obaviješteni Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH i Linija za pomoć novinarima (BH novinari), pa ćemo vidjeti dokle seže samovolja pojedinaca.
Košarka u Bosni i Hercegovini će preživjeti, a preživjet će i istinsko sportsko novinarstvo – uprkos onima koji su u njega očigledno zalutali. I da zaključeno. Nismo omiljeni ni u Tuzli, iako je preko naših tekstova prošlo na stotine mladih igrača, trenera, sudija i ljudi koji su ostavili trag u košarci. I njima smo trn u oku, u oni su nam zabijali nož u leđa kada su umjesto akreditacije za utakmicu BiH – Grčka nudili VIP ulaznicu jer su se bojali Amera Čolana.
Redakcija BHbasket
