Danas mladi košarkaši imaju na dlanu milione sati video-analiza, usporenih snimaka i taktičkih skautinga. A sredinom pedesetih godina prošlog vijeka u Zadru, dok se košarka još igrala na betonu otvorenih terena, jedini način da se vidi kako to rade najveći majstori NBA lige bio je – čista ljubav i snalažljivost.
Upravo takva je čudesna priča o Josipu Pinu Đerđi, jednom od najboljih jugoslovenskih bekova svih vremena i čovjeku zbog kojeg su punjene dvorane širom bivše države.
Prijepodnevne projekcije za jednog gledaoca
Đerđa je košarku zavolio na betonu zadarskog svetilišta u Jazinama. Posjedovao je jedinstven, gotovo akrobatski stil igre sa čuvenim „lebdećim šutem“ i driblinzima za koje protivnici jednostavno nisu imali lijeka. No, iza te magije na parketu nije stajao samo urođeni talenat, već opsesivna posvećenost detaljima.
Ključni trenutak u njegovom košarkaškom odrastanju dogodio se kada mu je tetka iz Amerike poslala jednu malu, ali za njega neprocjenjivu stvar – film od 8 milimetara, na kojem je prvi put uživo mogao vidjeti na djelu slavnog američkog plejmejkera Boston Celticsa, legendarnog Boba Cousyja.
U to vrijeme u Zadru nije postojao kućni projektor na kojem bi se takva traka mogla pogledati. Zato se Pino dosjetio rješenja koje najbolje govori o tome koliko je živio za košarku: u prijepodnevnim satima, dok još nije bilo projekcija ni publike, odlazio bi u zadarski bioskop „Pobjeda“ kod svog prijatelja, kino-operatera Ćurkovića.
Bez daha i treptanja u mraku kino-sale
Kada u sali nije bilo gužve, Ćurković bi uzeo traku i na velikom bioskopskom platnu puštao Pinu snimak Cousyjevih majstorija. Sjedeći sam u mraku dvorane, bez daha i treptanja, Đerđa je satima upijao svaki pokret, promjenu ritma, dodavanje bez gledanja i fintu velikog Amerikanca.
Nakon projekcije izlazio bi pravo na beton Jazina i mjesecima ponavljao te poteze sve dok ih nije doveo do savršenstva, spajajući ih sa svojim urođenim mediteranskim šmekom i vlastitim idejama.
Od betona Jazina do najbolje petorke svijeta
Taj rad u praznom bioskopu „Pobjeda“ isplatio se višestruko. Kada je selektor Aleksandar Nikolić nakon kraha na Evropskom prvenstvu u Turskoj 1959. godine odlučio napraviti radikalan rez i podmladiti reprezentaciju Jugoslavije, istog dana u nacionalni tim ušli su Đerđa, Korać, Gordić i Sija Nikolić.
Pino je sa Zadrom osvojio pet titula prvaka Jugoslavije i jedan Kup, bio je proglašen najboljim sportistom Hrvatske, a 1963. godine uvršten je i u najbolju petorku svijeta – dokazavši da ni hiljade kilometara udaljenosti ni nedostatak opreme ne mogu zaustaviti onoga ko istinski voli košarku.
D.D.
