Regionalna košarka navikla nas je na svakojake cirkuse, ali ovo što gledamo pred sami start nove sezone prevazilazi granice dobrog ukusa.
Kažu – upitan je početak ABA lige. Ma šta upitan?! Sezona praktično još nije ni počela, a već imamo prvi otkazani meč. Duel između Budućnost Volija i povratničke Cibone u Morači je precrtan jer Zagrepčani jednostavno nisu ni sjeli na avion za Podgoricu. Ako se po jutru dan poznaje, pred nama nije košarkaški praznik, nego sezona improvizacija, neregularnosti i institucionalnog raspada.
Ovakav rasplet nije pao s neba. Mogao se i te kako nazrijeti. No, glavno pitanje koje danas vrišti iz svakog koša od Triglava do Gevgelije glasi: da li novo rukovodstvo na čelu s predsjednikom ABA lige Ostojom Mijailovićem uopšte ima kapacitet, znanje i autoritet da vlada ovim tradicionalno uzburkanim regionalnim vodama?
Sudeći po prvim potezima – mrka kapa.
Ekipa koja je preuzela kormilo lige uspjela je u rekordnom roku povući seriju potpuno nelogičnih poteza. Sportsku i sudijsku organizaciju takmičenja velikodušno su predali u ruke strancima – Špancu i Turčinu. Naravno, ne iz košarkaškog romantizma, nego uz basnoslovne novčane naknade i beneficije.
I šta smo dobili zauzvrat za te silne ugovore i uvoznu pamet? Dobili smo otvorenu pobunu regionalnih sudija i haos na startu kalendara! Umjesto autoriteta, dobili smo blokadu.
A nemojmo ići daleko u prošlost, niti se praviti da imamo amneziju. Sjetite se samo mandata Milije Vojinovića. Bilo je i tada pritisaka, i tada su sjevale varnice na relaciji Beograd – Podgorica – Zagreb, kuhalo se iza kulisa na sve strane… Ali liga je imala red, kičmu i glavu! Igralo se i funkcionisalo čak i u najcrnje doba pandemije COVID-19. Kada je čitav svijet bio pod ključem, ABA liga je pronalazila modalitete, pravila čuvene „balone“ za ABA 2 ligu, spašavala sponzore, klubove i kalendar u drastično otežanim uslovima. Znalo se tačno kad sezona počinje i kad završava.
Danas? Danas je paradoks potpun: para u ABA ligi nikad nije bilo više, a organizacije nikad manje!
Kasa je, kažu, puna, a Cibona ne može dobaciti do Podgorice. Službena lica u štrajku, termini se već krpe, a prvo kolo nije ni arhivirano.
Postavlja se sasvim logično pitanje: gospodo, je li u pitanju neznanje ili nemoć?
Ako se košarka mogla besprijekorno igrati pod maskama, strogim protokolima i karantinima, zašto danas, u punom miru i sa nikad debljim budžetima, liga štuca prije prvog zvizduka? Znaju li u rukovodstvu kakav domino-efekat i tektonske poremećaje po kalendar takmičenja izaziva svako pomjeranje i otkazivanje? Kako misle sačuvati regularnost lige kada se već na startu bodovi dijele za zelenim stolom ili mečevi guraju u termine kad im vrijeme nije?
Mnogo je otvorenih pitanja, a odgovora ni na mapi. Ako je ovo model po kojem će Ostoja i njegovi uvozni saradnici voditi regionalnu košarku, onda nam ne trebaju ni Španac ni Turčin da nam kažu gdje plovimo. Srljamo pravo u zid, dok nam u džepovima zveče novci, a na parketu caruje praznina.
E.Sk
