Bosna BH Telecom slavila je u Mejdanu protiv Slobode Energoinvest i napravila važan korak ka finalu prvenstva BiH, ali je nakon utakmice više pažnje od same pobjede privukla nervoza trenera Muhameda Pašalića.
Ne znamo da li mu je neko s tribina dobacio nešto ružno, jer smo bili na suprotnoj strani dvorane. Ali ono što se jasno moglo čuti u hodniku Mejdana, nakon što je pogledao statistiku utakmice, bio je komentar:
“15 slobodnih? Ma daj, nemojte me zajebavati.”
I zaista, Bosna je imala 15 slobodnih bacanja. Problem za Bosnu nije bio broj dosuđenih penala, nego realizacija – pogodili su samo četiri. Dakle, nije problem bio što sudije nisu svirale, nego što lopta nije htjela kroz obruč.
S druge strane, ni Sloboda nije imala neko “domaćinsko” suđenje kakvo se po kafanskim analizama često pokušava predstaviti. Tuzlaci su imali tek šest slobodnih više – ukupno 21 – od čega su pogodili 18. Dakle, razlika nije bila ni približno dramatična da bi se nakon pobjede pričalo o “nepravdi”.
Posebno jer je Bosna veći dio utakmice kontrolisala ritam i kvalitetom pokazala zašto je favorit serije.
Čekali smo određeno vrijeme Muhameda Pašalića kako bismo uzeli izjavu nakon meča, ali ga nismo uspjeli dočekati. Možda je razlog bila pizza koja je stigla u svlačionicu da ekipa nešto prezalogaji nakon teške utakmice. A možda trener Bosne jednostavno nije bio raspoložen za razgovor poslije statistike koja mu očigledno nije sjela najbolje.
Ostaje revanš u Sarajevu i ostaje da se vidi kakav će kriterij suđenja biti u Zetri. Ali ostaje i pitanje zbog čega je Pašalić bio toliko nezadovoljan sa 15 slobodnih bacanja.
Da li je i on, po uzoru na neke regionalne velikane koji poslije svakog poraza broje penale kao zrna riže, smatrao da je malo 15? Da je možda trebalo biti 25? Ili ipak standardnih balkanskih – 35?
Jer u domaćoj košarci, izgleda, nikad nije dovoljno slobodnih kada ih dobije protivnik.
E.Sk
