Bio sam istinski konsterniran te 2018. godine kada sam objavio informaciju da je tadašnji selektor juniorske reprezentacije BiH Boris Džidić iz U-18 tima odstranio Kenana Kamenjaša. Bio sam jedini novinar u državi koji je digao glas, otvorio temu i zamjerio se selektoru jer sam čvrsto vjerovao da Kamenjaš mora igrati. Drugi mediji, a naročito sarajevski, u to vrijeme nisu imali pojma ni da tamo neki Kamenjaš uopšte postoji. Oglasio se tada i OKK Spars i njegov predsjednik Nihad Selimović, no Džidić odluku nije promijenio.
Ipak, zahvaljujući upravo Sparsima i Nihadu Selimoviću, koji mu je pružio platformu i rano ga gurnuo u seniorsku vatru, Kamenjaš je skrenuo pažnju na sebe u onom finalu ABA 2 lige protiv Studentskog Centra 2021. godine. To mu je bila odskočna daska za Podgoricu i potpis za Budućnost. Danas čujem da je nešto ljut na Selimovića. Ako jeste, možda je onda trebao ostati u KOŠ-u kod Seje Bukve, igrati do juniora, pa pravac Dabravine na cijepanje drva.
Svojim sam ušima slušao telefonski razgovor Edina Skokića i Miška Ražnatovića u proljeće 2022. godine, kada je Kamenjašu bezočno oteta MVP titula regularnog dijela ABA lige i dodijeljena Nikoli Kaliniću. Miško je tada “objašnjavao” nakaradna pravila izbora, a mi smo napisali na desetine tekstova boreći se protiv te nepravde i braneći momka iz Dabravine. Pisao sam o njegovom prvom treneru iz Breze, o Mladosti iz Ilijaša, pratio kamp u Ajdinovićima koji ovog ljeta nije ni održao. Bodrili smo ga u svakom kolu, izmislili mu nadimak Kameni, dok su ga raja i saigrači zvali Komšo.
I Komšo se, izgleda, promijenio.
Zaboravio je na ljude koji su mu čuvali leđa, naljutio se na Selimovića, a redakciji BHbasketa hladno poručuje da kontaktiramo njegovog “PR menadžera” — iako je veliko pitanje zna li uopšte šta ta skraćenica znači i koja joj je svrha. To je onaj klasični, sindrom našeg mentaliteta: promijeniš sredinu, dokopaš se ozbiljnih para i umisliš da si postao nedodirljiva elita. To je jedna od najjeftinijih i najgorih ljudskih osobina.
Smije li Komšo u Dubaiju nekome reći: “Obratite se mom PR menadžeru”? Smije li tamo izbjeći novinarsku izjavu? Na parketu, Kamenjaš je igrač sa jasnim limitima — kao moderna četvorka nema pouzdan šut za tri poena, iako je u reprezentaciji forsirao i pokušavao popraviti taj segment igre. Kod nas je to možda i moglo proći, ali kod Xavija Pascuala sigurno neće.
Prema svim realnim projekcijama, Komšo je u Dubaiju opcija za treću petorku. Prvi put kada pod Pascualom uzme nerezonsku trojku i promaši je, Španac — koji inače izuzetno cijeni disciplinovane balkanske radnike — zakucaće ga za klupu narednih deset utakmica bez treptaja.
Ma gdje bio i ma šta radio, čovjek nikada ne smije zaboraviti prijatelje i one koji su stajali u prvom redu kada za njega niko nije mario. Komšo je na to zaboravio. Valjda shvati na vrijeme i promijeni se, prije nego što ga surova realnost profesionalizma podsjeti odakle je krenuo.
Nedim Salaharević
