Vlada Tuzlanskog kantona, odnosno Ministarstvo kulture, sporta i mladih na čelu sa ministrom Damirom Gazdićem, i ovoga je puta kao kroz cijeli mandat podržala reprezentativne selekcije koje su svoje utakmice igrale u Tuzli.
Posljednja podrđka išla je košarkaškoj reprezentaciji BiH u iznosu od 40.000 KM. Ministar Gazdić je u Mejdanu posjetio Zmajeve, zaželio im sreću, a, recimo u dvorani nije bio na udarnim mjestima kao neki političari koji nisu najvjerovatnije ni ulaznicu kupili.
No, o podršci Vlade TK, o dolasku ministra Gazdića na oficijelnoj stranici KS BiH (www.basket.ba) i Facebook stranici ni slova. Kao da i nije bio. Da mediji iz Tuzle nisu pisali o tome niko ništa ne bi znao.
I sve bi bilo u redu da je takav odnos KS BiH, odnosno administratora stranice i društvenih mreža, isti za sve. Ali, nije. Izvukli smo objave kada je naša reprezentacija, i muška i ženska, igrala u Zenici. Na stranici i na društvenim mrežama pljuštale su riječi zahvale čelnicima ZDK-a i Grada Zenica. Ok, opravdano, pružili su gostoprimstvo i dali novac.
Ali šta je sa Tuzlom? Da li novi saziv Vlade TK treba preispitati svoje donacije iz tekućih rezervi za reprezentativne selekcije zbog neselektivnog pristupa administratora stranice i društvenih mreža. Tuzla nije pognula glavu ni pred kim i ne doživljava “veličine” ma kako se zvale i prezivale. Ovo je grad koji je iznjedrio Mirzu Delibašića i Raziju Mujanović i ovdje se dobro zna šta je košarka.
Ne žali niko što smo našoj nacionalnoj selekciji dali 40.000 KM, da smo bogdom mogli 400.000, jer reprezentacija domovine je reprezentacija domovine. Ali samovolja pojedinaca, laži koje pišu u privatnim porukama i mnog druge stvari, pa i odnos reprezentativaca prema javnosti i navijačima u Tuzli, je ispod svakog nivoa.
Znamo za probleme u Savezu, znamo da Borisa Spasojevića, predsjednika, uopšte nije bilo jer je vjerovatno oplakivao smrt ratnog zlikovca Ratka Mladića, ali upravo je to razlog da se nacionalna selekcija izdigne iznad svakog pojedinca, a onima koji uzimaju dnevnice da obezbijede uslove za rad makar novinarima, a ne da ih diskriminiraju, nazivaju u porukama raznim imenima itd.
Vrijeme je da se stane takvom ponašanju u kraj. Ako već i nije kasno.
Nedim Salaharević
