HomeBhbasketPRESSING: Kud svi Turci tu i košarkaški asovi

PRESSING: Kud svi Turci tu i košarkaški asovi

nedim-kolumna

Piše: Nedim Salaharević

Sada već davne 1990 godine sarajevska Bosna dočekala u maloj dvorani Skenderije ekipu Efes-Pilsena. Susret je odigran u okviru Kupa Radivoja Koraća. Tada sam prvi put čuo za tursku košarku uopće i vidio putem tv-a jednu tursku košarkašku ekipu. Pobjednik tog meča znao se već na zagrijavanju. Bosna je demolirala Efesa, na kraju je rezultat glasio 117:78 za Bosnu. Bio je to lakši trening za Radulovića, Avdića, Alihodžića, Bukvu, kapitena Mitrovića, Markovića, a trener Draško Prodanović dao je tada i priliku mladim “studentima” Firiću, Popivodi, Avlijašu. Nakon nekoliko godina u sezoni 1997-98, ‘srećem’ opet na tv-u Efes, onu istu ekipu što je u Sarajevo došla na izlet, sada su već igrali protiv Cibone u Zagrebu Euroligu. Odlična utakmica neizvjesna do zadnjeg sekunda. Na jednoj strani Cibona prevođena sa jednim od najboljih evropskih košarkaša tog vremena Damirom Mulaomerovićem, a na drugoj strani Efes predvođen makedoncem Petrom Naumovskim, iskusnim Ufuc Saricom, amerikancem Sellersom i mladim turskim igračima, već nadolazećim zvijezdama Turckanom, Turkogluom i Besokom. Efes je dobio “Cibose” u Zagrebu 102:98 nakon produžetaka i prošao u četvrtfinale Eurolige.

Čudio sam se lepršavosti Efesove igre i mješala mi se slika iz Draženovog doma sa slikom lakšeg treninga iz Skenderije par godina ranije. Godinu kasnije čuo sam za ekipu Tofaša koju je vodio Jasmin Repeša, odlična ekipa čiju su osovinu činili Rivers,  Asim Pasčanović (Pars), Slaven Rimac, Rashad Grifit, a uz njih je stasavala danasnja NBA zvijezda Mehmet Okur. Kasnije se pojavio još jedan euroligaš Ulker sa sa svojom perjanicom Ibrahimom Kutlayom, da bi u narednim sezonama u košarku počeli ulagati i turska sportska društva koja smo znali samo kao fudbalske klupske institucije Fenerbahsce, Galatasaray i Bešiktaš.

Često sam se pitao šta se desilo sa turskom košarkom kako su iz ničega postali evropski giganti?

U tim  devedesetim godinama Turci su dovodili strane trenere i igrače, naravno dobro plaćene. Sad bi kod nas rekli ma došli ljudi i pokupili pare, ne znajući da znanje kada se plaća nema cijenu. Stranci jesu sigurno dobro u Turskoj zaradili i sebe obezbjedili, međutim oni su tursku košarku doveli na vrhunski nivo, posebno u odnosu na prijašnje stanje, a to je i bio cilj Košarkaške federacije Turske. Turska košarka dobila je sistem, vlastite vrhunske igrače i trenere, klubove i reprezentaciju. Turska je danas košarkaška velesila, a igrati u turskom TBL-u postao je prestiž  i dokaz da si uspio u košarci. Danas da igraš u dresu Efesa, Galate, Fenera…  moraš zaista znati igrati basketa.

Konačni pečat na snagu turske košarke je dolazak simbola šampionske evropske košarke trenera Željka Obradovića na čelo “Fenera”. Obradović nije jedan od najboljih trenera, jer on je najbolji. Čovjek koji nije osvojio samo ono što ne postoji. Obradović nije došao u Tursku zato što je dijete “Fenera”, pa da se oprosti od košarke na klupi “matičnog” kluba, već zato što je turska košarka velesila u svakom smislu.

Da se vratim na početak priče iz 1990 godine, danas Bosnu istjeruju iz dvorane, teško da će uskoro i da trenira na parketu Skenderije, a kamoli da odigra koji minut protiv Efesa. Danas  Bosna ne može da ode ni na izlet u “Stambol”, kao što je te ‘90-te Efes u šeher dolazio da bi Bosnu vidio. Dok je danas Euroliga bez Efesa nezamisliva, a o TBL'u i da ne pričam, kod nas je liga bez Slobode, Čelika, Borca, sutra vjerovatno i Bosne zamisliva i nikoga nije briga, kažu, sami su krivi.

Tako je to kod nas, nekadašnji prvak Evrope godinama bez kapi krvi traži donora da je vrati u život, pri čemu svi zaboravljamo kako je baš ta Bosna nas Bosance i Hercegovce učinila ponosnim kad je s Kinđetom Evropu osvojila.

Nekad smo u Tursku išli da gledamo robu za šverc, a danas košarkašku Euroligu.

Sulejman Veličastveni je osvojio svijet a Turkiye basket!

DA LI STE PROČITALI?

Najnovije