U ekskluzivnom razgovoru za portal BHbasket, predsjednik KK Bosna Nihad Selimović otvorio je Pandorinu kutiju i bez ustezanja otkrio javnosti poraznu, gotovo nevjerovatnu istinu o tome ko zapravo danas formalno-pravno drži u šaci i blokira nekadašnjeg prvaka Evrope.
Dok se ekipa bori po parketima ABA lige i Eurokupa, sudbina sarajevskog sportskog giganta i dalje ovisi o trojici ljudi u Skupštini. Jedan od te trojice, čovjek koji drži ključeve i ne dozvoljava promjenu Statuta niti ulazak novih ljudi, jeste – Aleksandar Aco Damjanović.
Sarajevo, zar si dočekalo ovo?
Zar je Sarajevo, grad sa tolikom sportskom tradicijom, intelektualnom snagom i armijom ljudi koji su ginuli za bordo i žutu boju, dočekalo da mu sudbinu Bosne kroji i blokira Aleksandar Damjanović?
Igrao je Damjanović košarku u dresu Bosne, to niko ne spori. No, za sada se namjerno nećemo detaljnije baviti njegovom biografijom i kretanjima u periodu od 1992. do 1995. godine – o tome će, ako zatreba, sud dati historija i svjedoci tog vremena. Ali postavlja se bazično moralno, sportsko i zdravorazumsko pitanje: kako i zašto Sarajevo šuti dok Damjanović, u paketu s Dubravkom Barbarićem i Admirom Ahmetovićem, drži ključeve Skupštine i stopira stabilizaciju kluba?
Muševere s imenom kluba i nestanak Bradića i Avdagić
Posebna je priča pravna gimnastika i tihe „muševere“ kojima se godinama mešetarilo oko imena i struktura kluba. Preko noći, bez jasnog polaganja računa sportskoj javnosti, Bosna Royal postala je „Royal Bosna“ – tipičan birokratski manevar iza zatvorenih vrata.
U toj istoj partiji šaha i čudnih preokreta, naprasno su iz čitave priče nestali Almir Bradić i Ajla Avdagić, dugogodišnji akteri klupskih previranja, a na sceni je ostao minijaturni krug ljudi koji je privatizovao najvažnije klupsko tijelo.
Kako je Selimović precizno iznio: dogovor je bio da se nakon spašavanja takmičarske licence u pet do dvanaest raspiše nova Skupština, izmijeni Statut i omogući ulazak desetorici uglednih privrednika spremnih da unesu novac i podignu klub. Umjesto toga – kapija je zaključana. Damjanović i društvo ne daju Skupštinu, odbijaju prenos ovlaštenja i Bosnu drže kao vlastitog taoca.
Sarajevo, probudi se. Da li je moguće da simbol ovog grada mora prolaziti kroz još jedno poniženje dok mu ključeve u rukama drže oni koji su ga doveli do ruba ponora?
E.Sk
