Jelica Dabović, rođena sestra proslavljenih košarkašica Ane i Milice Dabović, napisala je knjigu “Tajna jednog osmeha”, u kojoj je detaljno opisala stravično zlostavljanje u svojoj porodici. Naime, nju i njene sestre, kao i brata Milana zlostavljao je otac, a majka se nikada nije suprotstavila tome!
U ekskluzivnom razgovoru za kurir.rs, Jelica govori o krvničkom premlaćivanju kome je pribjegavao njihov otac Milan i za najmanju sitnicu, a poslije koga je ostajala krv po zidovima, do apsolutnog odsustva bilo kakve reakcije njihove majke Nevenke da zaštiti svoje četvoro djece.
Svaki put kada je Milica kazala na televiziji da je otac zaslužan za to što su ona i sestra uspješne košarkašice, meni kao da je neko iščupao dio duše. Otac je nas četvoro zlostavljao i fizički i psihički. Dobijali smo nezamislive batine, lupao nam je glavu u zid, a često je umeo da digne ruku na nas i u javnosti. Danas nas vređa i nipodaštava i tvrdi da nikada na nas nije digao ni prst. Ova knjiga je moj način da se izborim sa svim što sam preživjela i da konačno dobijem odgovore od oca zašto je to radio – kaže na početku razgovora Jelica Dabović za kurir.rs
Ona navodi da ih je otac često tukao, da su imali teške fizičke povrede, ali da ih roditelji nisu vodili kod ljekara, već je sve ostajalo u krugu porodice.
– Sjećam se da sam imala oko četiri godine i da me je prebio kao vola nekim plastičnim češljem jer sam zaplakala kada sam vidjela da sam raskrvarila nogu. I Milicu je prebio u istom tom uzrastu. Kada je imala četiri godine, dobila je stravične batine jer nije znala tečno da izgovori 16. februar 1982 – kaže Dabovićeva i dodaje:
– Sa 16 godina sam se ozbiljno bavila košarkom i pred jedan trening mi je rekao da donesem osam lopti, u nekoj mreži, od kuće u salu, i ja sam umjesto osam donela devet. Krvnički me je pretukao, lupao mi je glavu u zid. Tako izranjavane, krvave glave, sa čvorugama, morala sam da izađem i odradim trening. Meni i Milici je više puta lupao glavu u zid.
Majka, navodi, nikad nije učinila ništa da ih zaštiti, a i sama je često bila žrtva očevog prebijanja.
– Mi djeca smo imali teške fizičke povrede i majka nije učinila ništa da nas zaštiti, da to spriječi. Nikad se nije suprotstavila ocu, i ona je bila zlostavljana cjeli život. Mnogo puta sam je pitala zašto ništa nije učinila, ali nisam dobila odgovor. Dok smo bili mali, pričala je da će da ga ostavi čim porastemo, da ga trpi samo zbog nas, a evo još uvijek žive zajedno – 45 godina. U kontaktu smo svi s roditeljima, ali tu vlada veliko nerazumjevanje, nismo bliski. Svi smo otišli od kuće čim nam se ukazala prilika – kaže Dabovićeva.
Inače, Milica Dabović je svojevremeno podržala akciju Kurira “Stop nasilju nad ženama”. Nekoliko mjeseci posle toga, ona je i sama bila žrtva porodičnog nasilja, kada ju je bivši partner brutalno pretukao.
– Mene je otac šamarao pred 500 ljudi – kaže Jelica Dabović, kao i da su Milica i ona izvukle najdeblji kraj. Zlostavljao je i brata, dok je Ana malo toga preživjela.
– I bratovo iskustvo je jezivo, on se jadničak borio s tim kako je znao – kaže ona za kurir.rs
Otac nas vrieđa i danas
Za Anu kaže da
nije dobra košarkašica
Dabovićeva ističe da zlostavljanje oca i dalje traje, samo je fizičko zamjenilo psihičko.
– Izloženi smo uvredama i nipodaštavanju. Ana je imala želju da organizujemo zajedničke ručkove, da budemo kao porodica, ali se to uvijek završavalo svađom. Otac bi nas uvijek vrijeđao. Na primer, Ani, koja je osvojila prsten u Americi, rekao je: “Jao, nisi ti baš zaslužna za to jer si sjidela na klupi više nego što si igrala.” Milicu kritikuje zbog njenog izbora muškaraca. Ne bih iznosila pojedinosti, ali on ne bira riječi. Znate, i moj otac je bio zlostavljeno dete i sav svoj bijes i mržnju prema svom ocu, usmjerio je na nas – navodi ona i dodaje:
Milica i Ana su optimisti, uvijek vide samo ono dobro u ljudima, iznova prelaze preko svega. Milica je jedno vrijeme finansijski izdržavala cijelu porodicu i otac je tada nije tukao. Kada se dogodilo ono sa Simonom, kada ju je maltretirao, otac se nije ponudio da joj se nađe, nije nikad nijednoj od nas, jer on smatra da smo mi same krive za sve ono što nam se dešava u životu. On je zaslužan za naše uspjehe, a mi smo same krive za ono loše.
Majka zna za knjigu,
samo Ana dolazi na promociju
Na pitanje da li roditelji znaju da je napisala knjigu, Jelica Dabović kaže:
– Prie nekih mjesec dana majka je saznala da sam napisala knjigu, ali nije skupila hrabrosti da me bilo šta pita u vezi sa tim. Neće im biti svejedno.
Dabovićeva ističe da je sestre podržavaju i da razumiju zašto želi sve ovo da iznese u javnost ali, navodi, daleko od toga da se one slažu s tim da sve navedeno bude objavljeno.
FOTO: A. DIMITRIJEVIĆ / RAS SRBIJA
