Talenat se vidi iz aviona, a „ambiciozni“ roditelj kao da je s Marsa
U sportu se često kaže da se pravi talenat prepozna na prvi pogled. Nije ga potrebno posebno objašnjavati, niti ga je moguće sakriti. Talenat se vidi u načinu razmišljanja, odnosu prema treningu, želji za napretkom i kvalitetu igre. Jednostavno – vidi se iz aviona.
Nažalost, sve češće svjedočimo drugoj pojavi – roditeljima koji vjeruju da je njihovo dijete najbolji igrač, da zaslužuje najveću minutažu i da su za svaki neuspjeh krivi treneri, saigrači ili sudije. Takav pristup ne pomaže ni djetetu ni sportu.
Najveći neprijatelj mladog sportiste nije konkurencija, već nerealna očekivanja koja mu nameću odrasli. Dijete kojem se stalno govori da je najbolje često prestane raditi na sebi, teško prihvata kritiku i još teže podnosi poraze. Umjesto da uči, ono počinje tražiti izgovore.
Dobri treneri znaju da se kvalitet ne gradi vikom s tribina niti pritiskom na stručni štab. Gradi se radom, disciplinom, strpljenjem i hiljadama sati provedenih u dvorani ili na terenu. Talenat otvara vrata, ali samo rad omogućava da kroz ta vrata i prođete.
Roditelji imaju nezamjenjivu ulogu u razvoju djeteta. Njihov zadatak nije da budu selektori, treneri ili menadžeri, nego najveća podrška. Da ohrabre dijete kada izgubi, da ga nauče poštovanju prema trenerima i saigračima i da mu objasne kako se uspjeh ne dobija preko noći.
Na kraju, sport uvijek pokaže pravu sliku. Niko ne može dugoročno glumiti kvalitet, kao što ni pravi talenat ne može ostati neprimijećen. Zato, umjesto pritiska i nerealnih očekivanja, djeci treba pružiti ono što im je najpotrebnije – podršku, strpljenje i priliku da svojim radom dokažu koliko vrijede.
Jer talenat se zaista vidi iz aviona. A pretjerana roditeljska ambicija ponekad djeluje kao da je stigla s neke druge planete.
N.S.
