Nekoliko dana tokom godine u velikoj dvorani tuzlanskog Mejdana organiziraju se različite vrste vašara. Zovu ga proljetni, jesenji, novogodišnji…
Suma sumarum riječ je o pijaci koja je prebačena u zatvoren prostor gdje bi svoje treninge trebale imati sportske ekipe.
Svake godine ponuda je siromašnija, a naziv, poput Novogišnji sajam, uistinu je pretenciozan. Godine prolaze, a stvari se ne mijenjaju.
Osnivač KSPC Mejdan – Grad Tuzla, očito da nema ideje kako da nekada ekskluzivan prostor pretvori u “tvornicu para”. Već godinama poslovni prostori zjape prazni, hodnici su prljavi, mokri čvorovi zahrđali…
S druge strane ulice je Omega i eklatantan primjer kako se može kada se hoće.
Ovako od vašarišta niko nema koristi, osim što se uprava Mejdana hvali kako nešto ušićari za plaće. Pravi menadžeri bi problem finansiranja Mejdana rješavali na drugi način. Mejdan bi bio sportski, kulturni i privredni centar, a ne vašerište. Obično, kakvo možete vidjeti i u kasabama i manjim gradovima od Tuzle. Tužno, žalosno, jadno, sumorno…
D. Brkić
