Razvojni tim OKK Sloboda, koji se ove sezone takmiči u A2 ligi, kako čujemo, napravljen je s jasnim ciljem – da „procvjeta“ za ambiciozne mame i tate s debelim zaleđem i funkcijama na dobrim položajima. No, gospodo draga, košarkaški teren nije upravni odbor, javno preduzeće niti stranačka tribina: na parketu ne igraju funkcije, titule, pečati ni gradski pedigrei, već talent, krvavi rad i košarkaško znanje.
Nakon tri odigrana kola, taj „procvjetali“ poligon za liječenje roditeljskih ambicija ima skor 1-2. A i do te jedine pobjede, kako saznajemo, ne bi došli da nije bilo Harisa Nuhića. Momak koji je košarkašku abecedu savladao u KK Lionsima bio je najefikasniji protiv Bosanske Krupe sa 21 postignutim poenom. Ne znamo ko su mu mama i tata, niti nas zanima, ali momčić je pošteno odradio svoj posao na parketu i donio bodove.
Porazi u Bugojnu i Sanskom Mostu ogolili iluziju
Prije tog trijumfa, odabrani projekat za ambiciozne roditelje položio je oružje u Bugojnu protiv Iskre 81:80, a repriza se dogodila danas u Sanskom Mostu, gdje ih je domaća Sana savladala sa 87:85.
Nećemo djecu opterećivati niti prozivati imenom i prezimenom zbog položaja njihovih roditelja, ali računica je kristalno jasna i frapantna: prebrojali smo čak sedam od ukupno 12 igrača u rosteru čije su mame ili tate na nekim pozicijama – tipa direktor, tipa u stranci, tipa ugledni privatnik… Onih preostalih pet, srećom, ne znamo, ali su po svemu sudeći poslužili kao kolateralna šteta i pokriće kako bi se opravdalo postojanje tima skrojenog za odabrane.
Sistem „kako vjetar puše“: Jedne sezone ima, druge nema
Zanimljiv je i sam kontinuitet ovog pogona: tog A2 tima u OKK Slobodi jedne sezone ima, druge nema. Sve zavisi od toga koja se garnitura „mama i tata“ u tom trenutku pojavi sa svojim ambicijama i uticajem. Kada njihovi interesi prođu, gasi se i priča o razvoju mladih snaga.
Svjesni smo da ćemo ovim tekstom stvoriti daleko više neprijatelja nego prijatelja, ali pišemo potpuno svjesno i s razlogom. O toj djeci smo pisali kada o njima niko nije napisao ni slova, pišemo danas i pisat ćemo kada niko drugi ne bude smio.
Gospodo, živite i dalje u svojim iluzijama i gradite kule u zraku. Možda vam tim za „mame i tate“ na kraju i procvjeta – ali samo u vašim privatnim salonima, jer semafor na parketu ne laže.
Svjesni smo da ovaj tekst ništa neće promijeniti jer “psi laju karavani prolaze”. Kao što ništa nije promijenio ni sastanak u klubu kojem sam prisustvovao, a tema su bile omladinske kategorije. Inače, oko ovih 12 koji su se skinuli u Sanskom Mostu gravitira još 4-5 koji imaju opisani “pedigre”. Znamo da se poslije ovakvih tekstova nosevi dižu, ali neka. Sad vam govorim u prvom licu jednine:
Mene ne morate pozdravljati!
E.Sk
