Pišu: Damir Bećirović i Nedim Salaharević
Ovih dana sa zadovoljstvom pratimo nastupe naše U18 muške košarkaške reprezentacije na prvenstvu Evrope A divizije, kadeti su u jeku priprema za svoje prvenstvo Evrope B divizije koje se održava u Sarajevu, a i naše juniorke se pod vodstvom Zorana Mikeša spremaju za prvenstvo koje će se održati u Mađarskoj.
Na prvi pogled renesansa BH košarke, ali je li sve onako kako se čini?
Pogledamo li realnije možemo vidjeti da smo još uvijek daleko iza naših susjeda, i zapadnih, i istočnih, kada je riječ o ulaganju u mlade.
Ljeto je doba godine kada se širom Evrope održavaju brojna prvenstva u mlađim selekcijama, od U16 do U20 selekcija, kako u muškoj tako i u ženskoj konkurenciji, pored toga, održavaju se i brojni turniri za pionirske selekcije. Dok mi imamo samo tri selekcije u pogonu, naši susjedi su zastupljeni sa svim selekcijama, uključujući i košarkašice. Ovdje treba napomenuti ponovo da, na našu veliku sramotu, nemamo seniorsku žensku košarkašku reprezentaciju.
Zato se, nažalost, bojim da i ove selekcije koje imamo su više proizvod ličnog truda naših velikih asova Markovića, Halimića i trenera Mikeša, koji ih vode, nego sistematski i planski rad unutar saveza.
Volio bih da griješim i da će savez učiniti sve da imamo iduće godine sve selekcije od kadetskih do mlađih seniora, jer i pticama na grani je jasno, da ako nismo spremni ulagati u mlade nema nikakve budućnosti za našu košarku, radovat ćemo se samo pojedinačnim bljeskovima, a na prvenstva ćemo ići sve rjeđe. Znam da su finansije glavna kočnica, ali treba uložiti i dodatne napore, ne samo kada je riječ o ljudima u savezu, nego i svi košarkaški radnici u zemlji trebaju dati svoj doprinos. Pouzdano znam da u Hrvatskoj i Srbiji svi treneri mlađih selekcija rade volonterski, da pripreme pokrivaju pojedini klubovi ili lokalne zajednice.
Možda nije vezano za prethodno napisano, ali ima veze sa budućnošću naše košarke, a odnosi se na propozicije takmičenja. Sjajno zamišljeno pravilo zaštićenog godišta koje je uveo KS BiH i koje je uspjelo izdržati napade pojedinih klubova, ipak je izgubilo svaki smisao u Ligi za prvaka, kada su pod zaštićenim godištem igrali igrači sa stranim košarkaškim državljanstvom, bez obzira što posjeduju naš pasoš, tako da od ovog pravila, koje je ponavljam odlično, naša košarka nije imala pravu korist.
I za kraj jedan prijedlog. Zašto u okviru muške i ženske lige ne organizirati, kao predigru kadetsku ligu u ženskoj konkurenciji, a juniorsku u muškoj konkurenciji. Troškovi bi bili minimalni, pošto bi bila zajednička putovanja, a utakmice mlađih kategorija bi sudile domaće sudije, bez dodatnih troškova stastistike, delegate i slično.
Sve za bolje sutra naše djece i BH košarke, naše kraljice sportova!
