Za proizvodnju igrača ne treba „plastenik“, već trener
U posljednje vrijeme sve češće slušamo o tome kako klubovi moraju „proizvoditi“ igrače. Govori se o sistemu, infrastrukturi, uslovima za rad, selekcijama, kampovima, akademijama i svemu onome što čini jedan ozbiljan sportski pogon. I sve je to važno.
Ali postoji nešto bez čega nijedan sistem ne može dati pravi rezultat – trener.
Za razvoj mladog košarkaša nije presudno da li trenira u najmodernijoj dvorani, ima vrhunsku opremu ili radi u savršeno klimatizovanim uslovima. Nije dovoljno napraviti svojevrsni „plastenik“ u kojem će mladi igrači rasti pod idealnim uslovima. Igrač se ne proizvodi kao proizvod na traci.
Igrač se gradi.
A gradi ga trener.
Dobar trener neće samo učiti dijete kako da šutira, vodi loptu ili igra odbranu. On će ga učiti kako da razmišlja, kako da razumije igru, kako da prihvati grešku, kako da se nosi s pritiskom i kako da bude dio ekipe. Prepoznat će potencijal, ali će još važnije znati kako taj potencijal pretvoriti u kvalitet.
U omladinskoj košarci često se griješi kada se rezultat počne posmatrati kao jedino mjerilo rada. Pobjeda u pionirskoj ili kadetskoj kategoriji lijepo izgleda u statistici, ali pitanje koje bi svaki klub trebao postaviti jeste: koliko smo igrača osposobili za seniorsku košarku?
Jer nije najveći uspjeh osvojiti turnir sa 14 godina. Najveći uspjeh je imati igrača koji sa 18, 19 ili 20 godina može igrati ozbiljnu seniorsku košarku.
Tu se vidi kvalitet trenera.
Trener koji ima hrabrosti dati mladom igraču odgovornost. Koji neće svaki njegov pokušaj pretvoriti u grešku. Koji razumije da razvoj nije pravolinijski i da će mladi igrač nekada pogriješiti deset puta prije nego što uradi nešto kako treba.
Takav trener ne pravi samo košarkaša. Pravi sportistu i čovjeka.
Zato nam možda ne treba još jedan „plastenik“ za proizvodnju igrača. Trebaju nam ljudi koji znaju posaditi, njegovati i čekati da izraste ono što su zasadili.
Jer kvalitetan igrač ne nastaje preko noći.
Nastaje godinama.
Iza svakog dobrog igrača najčešće stoji neko ko ga je na vrijeme prepoznao, usmjerio, ispravljao, ohrabrivao i – što je možda najvažnije – vjerovao u njega onda kada drugi nisu.
N.S
